Ne znam ni kako se zove taj dečko, niti bilo šta o njemu, radimo u istoj firmi i ponekad se sretnemo. Jedino što znam je to da kada me pogleda ja se zaledim, toliko lep pogled ima da ostanem nepomična... Mislim da kad bi mi prišao da bih umrla😄
Uvijek sam sanjala, nikad vjerovala da će mi se desiti iskrena ljubav gdje sam voljena, poštovana, saslušana, uvažena. Gdje je momak partner u vezi, zreo, promišljen, svjestan zajedništva. Vjerujem. Toliko je potrebno sebi prvo objasniti da je to mogu, umijem, nema razloga da ne zaslužujem.
Trudnica sam, 8.mesec, stomak prilično veliki i itekako vidljiv svima. Do sada mi niko nigde nije ustupio mesto, redovno čekam u redovima na šalterima, u prodavnici, čak me penzioneri gledaju preko oka što ih ne pustim preko reda.
Počela sam nedavno da radim u firmi gde je zaposlena i jedna influenserica. Ljudi, to je tolko nekulturno i nabeđeno stvorenje. Nikad se lepo ne upita, u pogledu vidiš da analizira sve šta ko radi, stalno se žali na svoju količinu posla, a uopće je nema toliko. Kad priča, priča na onaj influenserski način, naširoko i nadugačko, čak i najmanje stvari. Kad se priča o nekim stvarima, ona ima najbolje iskustvo, ona najbolje zna, njeno mišljenje je ispravno... kad daje savete vezano za posao, jer jelte ima tog iskustva, nije konstantna, jedan dan kaže najbolje je ovako pa kad ne prođe dobro kampanja, drugi samo okrene ploču bez da kaže e ipak nisam bila u pravu. Retko nabeđeno stvorenje zaista, ne znam kako da se postavim. Starija sam malo od nje i mnooooogo više generalno iskustva imam, ali sam introvert i uvek smatram kao ok tu sam nova pa neću mnogo da pametujem... ne znam ljudi, kako ste vi haha!???
Svi privatnici su isti, odvratni. Ponašaju se ko da su Bog. I sam Bog je mnogo više milostiv, nego oni. Znam da to nije hrišćanski što prosipam ovako negativno, al eto olakšala sam dušu.
Ne znam odakle da krenem, ali u poslednje vrijeme se baš jako loše psihički osjećam. Svega mi je preko glave, najviše bih voljela da me nema ili da se sklonim negdje od svih par dana i da se prepustim toj unutrašnjoj tmini i isplačem, izvrištim sve iz sebe. Nedavno sam jednoj osobi rekla nešto jako povjerljivo što sam doživjela prije tri godine, što nikome nisam rekla, te sad još na sve ostalo imam osjećaj da me ta osoba gleda drugačije, odgovara mi reda radi na poruke iako je kada sam joj rekla tu moju taštinu, reagovala kao da me potpuno razumije. Međutim, sad više nemam takav osjećaj i to me isto tišti. Pored toga svega, fizički nisam dobro, danima sam loše, a iz nekog razloga se bojim da odem doktoru. Eto tako…
Mirna sam osoba i mogu stvarno puno toga podnijeti, ali kada mi jedna kap prelije čašu nije me briga za posljedice.
Moj dečko i ja radimo u inostranstvu. Želeli bi da stvorimo nešto kući da bi mogli da se vratimo. Planiramo uskoro venčanje. Ja sam ga zamolila da malo sačekamo sa detetom, da malo uživamo u braku i da se još malo žrtvujemo za naše bolje sutra. Ja imam 32, on 33 godine. Njegova izjava je bila, pa možemo onda i sa venčanjem da sačekamo još par godina! Ja jednostvano nisam spremna za dete sada, ne kažem da ga ne želim. Želim ali ne trenutno jer ne osećam potrebu za tim. Osećam samo da će mi se život promeniti u totalno drugom pravcu od planiranog.
A tek sam pre dve godine dobila posao gde sam konačno zadovoljna novčano.
U frizerskom salonu sam zatekla ženu koja je nekad stala između mene i njenog sina. Jako smo se voleli, ali nisam bila za tu kuću, kako je ona pričala. Bila je uvek neprijatna prema meni i drska. Smetalo joj sto moji nemaju para, a oni imaju, pa bi valjalo da njen sin oženi devojku iz bogate kuće. Pljuvala me i ogovarala da nisam mogla da završim fakultet, jer sam glupa, a ne što moji ne mogu da me školuju. Sada je bila jako ljubazna, muž joj umro, nema para kao pre,a sin joj sa ženom otišao u Nemačku. Imala je staru trenerku i patike, a na starom licu ostatke šminke. Žalila sam je.
Skoro smo dve godine u vezi, a svako malo se svađamo. Ja se naljutim zbog njegovog ponašanja, na kraju ja ispadnem kriva i molim ga da se pomirimo. Bila sam uz njega u najtežim trenucima, planiramo da se ja preselim kod njega ali on se ne pomiče sa mesta da sredi sprat gde bi živeli. Ne znam koje planove ima u životu jer stalno je besan i nervozan. Molim Vas za pomoc šta da radim. Ne želim da ga izgubim.