U poslednjih mesec dana osećam se bezvoljno i očajno. Ali stalno se pred drugima smejem.
Radim u jednoj kompaniji u Njemačkoj. Jedini sam stranac u odjelu gdje smo svi na većim pozicijama. Firma nije u stečaju niti to da manjka posla. Svaki dan kada dođem u firmu čujem, "sporo", "mora brže", "kako si ovo zaboravio", "ovo moraš ti raditi"..... Iskreno da vam kažem, niti jedan mjesec ne znam da li ću dočekati novi na istom radnom mjestu. Otpuštaju kao u americi. Dadnu ti kao neku otpremninu i ideš isti dan kući sa svojim stvarima. Istina jeste da imam novca, ali isto tako da imam jako puno stresa i da ne znam šta me čeka novi dan. To je isto Njemačka.
Nedavno sam okončao jednu vezu koja je od samog početka bila jako toksična i nije imala nikakvog smisla tako da sam blokirao tu negativnu osobu i nastavio sa svojim životom ko da se ništa nije desilo. Jednostavno ne vrijedi svoje vrijeme ni svoj život bacat u nešto što nema svrhe ni budućnosti.
Kako žene uspijevaju da se ne oznoje dok su u teretani dok ja izgledam kao da sam izašla ispod tuša?
Ne razumem zašto me ljudi gledaju kao čudaka samo zato što ne želim da otvaram profile na DM, niti da provodim vreme na TikToku i sličnim glupostima. Imam osećaj da me sažaljevaju i misle da sam nesrećna, a onda kad odemo na kafu shvatim koliko su zapravo oni nezadovoljni, frustrirani i prazni, uprkos svemu što prikazuju. Imam dete i svesno ne želim da delim njegove slike. Ljudi se često uvrede kad odbijem da pošaljem fotografiju, ali moje dete nije sadržaj za tuđe oči. Čak sam i svojim najbližima i muževim jasno zabranila da njegove slike dele na internetu.
Imala sam težak period. Živela sam jedan period sama, pa sa verenikom. Ostala trudna, ostala bez posla, verenik me je varao i oženio se još dok sam bila trudna. Vratim se kod mame. Velika mi je podrška, ali je toliko naporno. Svakodnevne rasprave, ne izlazim iz kuće, jer je to odmah prebacivanje. Odem sa drugom na ručak, haos što sam otišla. Nemam život više uopšte. Jedva čekam da stanem na noge i da se odselimo. Volim svoju majku, ali preteruje sa kontrolom mog života. Radila je to i pre, zato sam tražila u pogrešnoj osobi izlaz.
Kako vi ljudi odeću naručujete sa interneta stalno? Ja naručila tek nekoliko stvari i pazim na veličine i sve ali opet su mi ili premale ili prevelike i ne mogu nikako sebi da pogodim koja mi veličina odgovara. Probala i ne vredi, bolje da ne naručijem više sa interneta.
Probajte da praktikujete "nema ekrana sat vremena pre spavanja". Istestirao sam tu popularnu metodu i posle svega 3 dana koncentracija mi se poravila i rezon izoštrio toliko kao da sam drugi čovek.
Predugo sam bila sama nakon jednog raskida, 6 godina. I navikla na taj solo status baš fino. Sada kada sam zanimljiva jednom baš baš dobrom frajeru, meni je teško da ostavljam solo život. Pristala bih samo na kombinaciju, nikako na pravu vezu, ne želim život udvoje.