Izlazim nekoliko meseci sa tipom koji mi juče priznaje i pokazuje da je submisivan. Sa tom činjenicom nemam problem, ne smeta mi. Međutim, smeta mi činjenica da mu je trebalo toliko dugo da mi kaže nešto što je za njega važan deo seksualnosti i muško-ženskih odnosa uopšte. SM odnos nije kao da je neko zaboravio da ti kaže da bi radije da ga ljubiš u gornju usnu a ne u donju. Ili da voli kafu bez šećera a ti mu sipaš slatku. Kada sam ga skroz logično pitala zašto mi nije ništa rekao ranije, odgovorio je da ga nisam pitala. Vau, kakva pronicljivost. Ne trpim laž, a prećutkivanje jeste vrsta laži. Zar treba 2025. godine da u pitanja za upoznavanje uvrstim i sado-mazo kartu, fetiše, neostvarene fantazije i najdraži film za odrasle? Ipak ne.
Uvek mi je neprijatno kada idem kod frizera. I još ako iza mene sede mušterije koje čekaju i onda me bukvalno skeniraju u ogledalu. A ja svesna na šta ličim dok me šiša... Mislim da je to baš nekulturno.
Odmalena sam radila neke stvari zbog odobravanja okoline. Tako da sam vremenom uspela i samu sebe sa slažem da mi se nešto sviđa. Nedavno sam upoznala ljude koji su to primetili, shvatila sam koliki sam zapravo folirant i osećam se odvratno.
Gledam u ljude na ulici i ne skidam pogled s njih čak i kad oni to primete.
12 godina u braku, za to vreme više od polovine proveli u inostranstvu. Slali smo pare njegovima da srede kuću u kojoj ćemo i mi da živimo. Sestra mu se uda dovede muža, sad njegovi ne daju nama deo kuće. A našim parama sređena cela. Ja kažem nema veze još smo mladi stvorićemo drugi, međutim muž nije mogao da podnese sve to. Posldenje dve godine svađe, pretnje, terapije. Između nas se sve ugasilo. Sve se svelo na to kako da njegovima zagorčamo život. Ja planiram da ga ostavim, ali se plašim jer ako je ovako odlepio zbog njegovih šta će tek biti sa mnom…
Oduvijek sve mogu sama, ja od studentskih dana. Nikada nisam tražila pomoć, nikada nisam nosila hranu od kuće, snalazila sam se na ovaj ili onaj način po pitanju svega. Sada 10 godina kasnije suprug i ja takođe možemo dosta toga sami. Živimo u drugom gradu u odnosu na naše roditelje i nije nam nikada trebala finansijska pomoć niti smo tražili ikakvu. Jedina pomoć koju tražimo je ta da uskoče kada se njihovi unuci razbole. Suprugovi roditelj nikada nisu pričuvali nijedno dijete i ako su bilo šta i učinili izašlo nam je na nos. Miji roditelji su češće ali uvijek je to moljakanje i natezanje jer nijedno ne želi doci kod nas, a živimo 50km udaljeno od njih. Problem su naši poslovi koji su odgovorni izuzetno i zahtevaju posvećenost i ne možemo tek tako odsustvovati sedmicu ili dvije kada su djeca bolesna. I evo i sada jedno bilo 8 dana pod temperaturom, sad drugo. Samo se isplačem i onda krenem u organizaciju i planiranje šta ćemo da niko u svemu ovome ne ispašta.
Brate koliko smaraju na društvenim mrežama, svi kao kopirani. Pesma od Raste -Tajland, evo danas slika i natpis Summer is calling, budite malo kreativni.
Razumem da neko ne voli da se ljubi, ali ja ne bih mogla biti s nekim ko je takav. Bila sam u dve veze i oba muškarca su volela poljupce. Posle njih sam se viđala s jednim koji uopšte nije hteo da se ljubi. On je rekao da je takav bio i prema bivšoj, tj. nije se ljubio, pa sam nekad mislila da mu se možda ne dopadam toliko itd. Međutim, mislim da on ili ne zna da se ljubi ili jednostavno ne voli. On mene poljubi u usne i samo „stane“, odnosno nasloni svoje usne na moje i drži tako nekoliko min., uopšte nema ljubljenja (malo mi je to jezivo i čudno). Kada me ljubi po vratu, znate kako se ljubi, a on mene kratkim poljupcima kao kada poljubite nekog u obraz. Iskreno, ja se čudno osećala. Prekinula sam to i njemu je bilo krivo, ali ja stvarno volim da se ljubim, on mi čak i nije toliko strastven. Kao da sve mehanički radi. Takođe devojku nije imao dugo, mada je pričao da se viđao s nekim devojkama (iako možda laže), ali je kao robot... Čak je i u se**u takav; mehanički.