Imala sam loše iskustvo tokom studiranja na državnom faksu, razbolela sam se od Hašimota, a kako nije bilo privatnog faksa da se prebacim, ispisala sam se. Nažalost moji neće da čuju da upišem nešto drugo da me finansiraju, kao šta ti je to ti je. Posao mi je bio prva plata i praksa gde nisam bila prijavljena. Malo je mesto pa bukvalno ne mogu ništa bolje i sigurnije. S druge strane, moja sestra nije ništa upisala nakon srednje jer nije bilo para za nju. Posle 5 godine dečko je odlučio da je školuje. Ona sad završava faks i moji se hvale njenim faksom a mene mrko gledaju.
Na neki čudan način volim što si me otkačila, nekako mi je lakše. Verovatno je bilo puno tenzije. Samo mi je krivo što se makar nekad ne čujemo.
Raskinuli smo dugogodišnju vezu prije šest mjeseci. Još uvijek se nisam oporavila.
Imala sam jednog prijatelja koji bi me stalno pitao što se ne želim družiti s njim, zašto ga smatram ludakom (ne smatram ga), zašto sam takva prema njemu... Sto puta sam mu napisala što, a on opet pita. Čoveku napišem ili kažem uživo da ne volim to što provocira i ponižava, što se takmiči i dokazuje, kažem da meni to nije cilj itd. i on prestane da mi piše. Onda se javi nakon nekoliko meseci, napiše „šta ima“ i sve tako. Bože sačuvaj.
Kad nemam obaveza, ujutro kad ustanem napravim sebi kafu i pijem je tako što jedno 3 put ponovo zaspem uz kafu.😁
Gotovo pa svake godine ja sam taj koji prvi čestita blagdane. Ove godine za Uskrs odlučio sam ne slati ikome čestitke i pogodite što, malo tko me se sjetio, zapravo osobe od kojih to uopće nisam očekivao jer se čujemo jedva 1 godišnje su mi udjelile čestitku i sjetile me se. Jedna je bivša kolegica s posla koju sam vidio prije 3 godine, a druga osoba je kolega s faksa koji je otišao u strane zemlje, al je eto zadržao poštovanje prema kolegi. Hvala im. Bratići mi primjerice nisu poslali čestitku, a o ostatku rodbne i društva da ne govorim.
U problemu sam. Dobili smo novog radnika u kolektiv s kojim surađujem na svakodnevnoj bazi, počinjem se zaljubljivati, a kolega ima djevojku. Ni u kojem slučaju neću i nemam namjeru išta poduzeti prema njemu, niti on pokazuje takve znakove osim prijateljstva, ali uočava se da smo kliknuli, nadopunjavamo si rečenice, imamo isti tok misli. Promjena posla ne dolazi u obzir, nema ponude u mjestu u kojem živim.
Kaže koleginica da se jednom ceo kolektiv urotio protiv nje i nisu hteli s njom da pričaju, izbegavali je... Ja nisam došla do tog stadijuma, a ako dođem, neće im se dolaziti na posao od bola u želucu!