Ove žene što misle da su feme fatale su najjače iskreno. Samo me malo odradio ego u početku, sada me ne zanimaš.
Najdraže mi je kad se probudim 5 min. prije alarma. Probudim se "na vrijeme", ostane mi uključen taj užasni alarm za svaki slučaj, a ako se stignem razbudit isključim ga da se živčan ne ustanem.
Pijan sam se poljubio sa devojkom prema kojoj sam se inače baš loše ponašao sve do skoro, ne znam šta da radim ni kako sam ovo sebi dopustio, a još manje kako da joj sve objasnim pošto (zasluženo) ne može da me smisli.
Svaki dan popodne na TV gledam seriju Gorski lječnik, da učim njemački, to mi je odmor za dušu, zamišljam da sam tamo da imam muža, novac i posao. U stvarnosti sam iz disfunkcionalne obitelji, stalne svađe, očev alkoholizam, nema se para, nikad nisam imala dečka, a prijatelji su me ostavili otkako nemaju koristi od mene.
Primijetila sam da kad sa nekim počnem skroz iskren razgovor, tako i nastavim da se ponašam sa njim, iskreno do kraja. A sa nekim ne mogu biti iskrena jer me smara, njega mogu da lažem jer cijeni drugačije stvari od mene. Tako da svi imamo nekog sa kim smo na istoj talasnoj dužini, i cijenimo iste stvari, npr. iskrenost.
Muž i ja smo rešili da odemo u Ameriku, na neodređeno, dobićemo zeleni karton preko firme. Ujutru mislim da je to sjajna ideja, radujem se, uveče plačem zbog moje porodice koju ostavljam. I tako svaki dan. Dok stignemo do aerodroma ja ću već postati ljuštura od čoveka.
Zvala se Nataša, mnogo vremena je prošlo....još uvek često pomislim na nju. Svakog 9 januara poželim da joj napišem čestitku, ali ne želim da je uznemiravam, voli drugog i poštujem to.
Radim u telekomunikacijama kao prodavac. Koliki presing dobivamo od nadređenih, ljudi se istresaju po nama za sve. Posao se nosi kući, stalno te netko zove. Kolege s kojima radim su toksični te su svaki dan nesuglasice, vlada opći kaos. Stalno se mjenjaju novi, ne ostanu dobiju otkaze. Da mogu pobjegao bi odmah. Ja čekam dan kad ću moći pobjeći od tamo. Tad ću ozdravit. Psihički. Od takvih poslova bježite!!
Više me boli to što mi se drugarica udala i što više ništa ne može biti isto, nego raskid sa dečkom. Sa njom par meseci konstanstog druženja (a više god. poznanstva) je bilo bolje nego sa njim u vezi par godina. To izlaženje sa njom me je i spasilo da ne patim zbog raskida i uživam.
Mislim da bi se setra mog muža udala za njega samo da može zakonski.