Devojci sam za 18. rođendan kupuo srce i ključ i na ključu je bio privezak na kojem je pisalo samo ti imas ključ od mog srca, čuvaj ga. Ona je došla i rekla: "Kako te nije sramota da mi drugarice kupuju daleko skuplji poklon od tebe." Ceo rođendan me nije pogledala niti progovorila sa mnom, jako sam bio posramljen i otišao sam kući, nije mi se ni javila. Stvarno sam bio u teškoj finansijskoj situaciji i nisam mogao ništa skuplje da joj kupim, mislio sam da nije takva i zna da ceni sve, ja nikome na takvim stvarima ne bih zamerio. Možda sam joj kupio najjeftiniji poklon ali sam je voleo više nego što će je iko ikada voleti.
Pre 4 godine sam imala saobraćajnu nesreću sa jos 4 drugarice. Sve smo bile pijane, ali najveća krivica je moja. Na svu sreću samo sam ja imala lakšu povredu nosa. Volela bih da su me bar pitale kako se osećam i da su uz mene bez obzira na sve. Ništa od toga se nije desilo, a danas čak ni ne pričamo iako smo se družile od vrtića pa sve do upisa na fax. :(
Danju čitam Ispovesti a noću se borim protiv kriminala.
Kada smo bili mlađi brat i ja, jedan drugom bi lupali šamare kada bi neko rekao neku ružnu reč. I mogu da se pohvalim da je efikasno. :D
Moji roditelji imaju 50 godina i kad ih čujem kako se ujutru uz kafu ljube i smeju kao tinejdzeri, bude mi toplo oko srca.
Na prvom sastanku sedim pored devojke i odjednom se desi ono što nikako nije smelo. Ispustio sam goluba i ona je čula. Umesto da se izvinim, ja joj kažem da je to bio pozdrav iz dubine duše. Baksuz.
Dok sam učio, shvatio sam da je olovka na vrhu imala gumicu... Divio sam se tome pola sata.
Ne znam za vas, ali ja ne mogu da se poljubim, smuvam, štagod, sa potpunim neznancem, pa makar bio najlepši na svetu.. Morala bih makar dva tri puta da izađem sa njim, da ga malo bolje upoznam pa tek onda ako proradi 'ono nešto'...