Mama me tera da radim na pijaci i pomažem joj tokom leta...Mrzim to, jer niko od mojih vršnjaka ne radi, a imam 20 puta bolji prosek od njih. A i sramota me da radim na pijaci. Moji me smatraju iskompleksiranom. I uvek budem rastrzana jer stvarno mislim da nije fer da u školi dajem maksimalan rezultat, po kući sve radim i onda nemam leto slobodno već moram da radim ono što ne volim, a s druge strane žao mi bude mame i onda na kraju uvek radim. I jedva čekam da radnica dođe s mora da prestanem.
Obožavam što mi tata svira svadbe, krštenja i slično...skoro svaki put ja i brat uletimo na svadbu i najedemo se i napijemo ko stoke :)
Spavao sam tokom leta avionom. Kad je počela turbulencija u polusnu sam pitao: "Je li ovo zemljotres?" Sestra me i danas zeza zbog toga. :)
Namestila sam budilnik za 3:48 ujutru da bih probudila soma koji me je sinoć nazvao u isto vreme i rekao GREŠKA! Paybacks a bitch!
E kad sam doživela da mama kaže tati: "Pa zar još nisi legao da spavaš?" a on mrtav ladan odgovara: "Evo sad ću, samo da vidim šta ima na facebook-u"!
Danas, kada sam rekla svojoj baki da nisam želela da rizikujem i napravim grešku, ona me je pogledala i rekla: “Kada pogledam unazad, ima toliko grešaka za koje bih volela da sam imala hrabrosti da napravim kada sam bila tvojih godina.“
Jedno jutro me je momak probudio nježnim dodirima želeći da vodimo ljubav. Nakon što je otišao na posao, ja sam otišla u obližnju pekaru da kupim nešto za doručak. Pekarka s kojom sam se već poprilično sprijateljila mi je to jutro rekla da iz nekog razloga blistam, da nisam možda promijenila frizuru... Bilo mi je drago, pa sam brze bolje uzela telefon da napisem momku poruku. Napisala sam nešto u fazonu "pekarka mi rekla da naprosto blistam ovog jutra, misleci da je zbog frizure, a nema pojma da je to samo zbog dobrog jutarnjeg seksa". Na nokiji je tad bila opcija "pošalji na posljednje koristen broj", te ja pritisnem Pošalji. Šteta je već bila učinjena kad sam shvatila kome sam poslala poruku. Na ekranu se samo pojavilo obavještenje Poruka pristigla na Tata Mob..... To se desilo prije 6 godina, ali me i sad znoj obliva dok ovo pišem...
Sinoć sam ušla u market i stala na kasu da platim račun. Dok sam vadila novac iz džepa, momku pored mene je ispala marka na pod. Mislila sam da je moja, on ju je podigao i ja sam pružila ruku da mi je vrati misleći da je moja i momak mi reče: "Ovo je moja marka". Blam!
Kao i svaki dan posle fakulteta legao sam malo da odmorim. Nikom nisam rekao da me budi, zato što nikog nije bilo kod kuće. Nakon izvesnog vremena svetlo je bilo u mojoj sobi, na vratima je bila majka. Sela je na moj krevet i rekla mi je: "Više ne smem da trepćem", ova rečenica mi nije bila jasna s obzirom da sam se tek probudio. Kako bih se zaklonio od svetla pokrio sam se preko glave, bunovno sam je pitao: "Zašto ne smeš da trepćeš?" Odgovorila mi je: "Previše brzo ste porasli. Volela bih da vratim vreme i uživam još malo". Ustala je s kreveta i otišla iz sobe. Odmah sam ustao i otišao da se umijem. To nije bio san. Reči mi i dalje odzvanjaju u glavi. "Previše brzo ste porasli. Volela bih da vratim vreme i uživam još malo".
Deda, veče pre nego što je preminuo rekao mi je: "Večaras moram otići, ti sutra postaješ novi vlasnik kuće. Znaj uvek ću te voleti, gde god se budeš nalazio. Voleo bih i dalje da si mali i da te gledam kako onako bezbrižno trčkaraš po dvorištu. Uvek kada ti bude bilo teško, dođi na moj grob i ispričaj mi sve, uvek ću želeti da čujem tvoj glas."
Zagrlio sam ga čvrsto i poljubio. Sutra dan kada sam se vratio s posla, zatekao sam praznu njegovu sobu.