Ne volim da me dečko ljubi kad smo u prodavnici, kafiću, autobusu ili tako na javnom mestu gde ima puno ljudi. Mene je sramota to, iako su se mnoge stvari promenile danas.
Kad vidim kako ljudi danas žive, strah me je godina koje dolaze.
Uvijek sam obožavala zvuk zrikavaca u toplim ljetnjim noćima, cvrkutanje lasta koje čujem kroz san prije nego što se probudim, jednog djeda koji se svako jutro u osam sati drao "Ribe,ribe!", djece i ljudi dok se vuku do plaže, njihovo vikanje preko ulice.. Obožavala sam da posmatram drveće, lišće...da ga gledam kako se njiše dok osjećam vjetar na licu... Kako sam samo svaku sitnicu primjećivala, bilo je predivno.. A sad, što sam starija manje primjećujem te sitnice koje su mi uljepšavale dan.. Znam da sam jednom sama sebi rekla da nikad neću prestati da obraćam pažnju na takve stvari.. ali neke više nikad neće biti iste. :(
Tužna sam kad pomislim da mi se trenutno niko od društva iz detinjstva ne javi kad prođe pored mene na ulici, kad odrastemo svi nađemo neke mane jedni drugima. A nekad sam se krila po njihovim ormarima dok smo igrali žmurke, nismo se razdvajali, ove ljude danas ne poznajem...
Kad sam bio klinac stalno sam prozivao starije i onda kad krenu da me jure da mi nalupaju šamare ja se popnem uz drvo izvadim pišicu i pretim da ću da se popiškim po bilo kome ko pokuša da se popne za mnom.
Kad god gledam automobile na tv-u mislim da se točkovi okreću unazad.
Iako je moja djevojka plesačica, nisam je nikad vidio da pleše do jutros: Zažmirenih očiju prepuštala se muzici. Nisam vjerovao da je to tako prejak sport, naime očaravala me svakim pokretom!
Nikad mi neće biti jasno zašto se očekuje da student koji položi neki težak ispit časti umjesto da njega časte. Dovoljno je uložio truda i vremena da spremi taj ispit, a još treba da uloži i novac u druge umjesto da bude nagrađen.
Pre neki dan se vraćam sa fakulteta, predveče onako, idem peške od stanice, i odjednom me neko uhvati za torbu i krene da je vuče, ja se okrenem udarim mu šamar i krećem da ga šutiram, a sva sam se tresla od straha.. Lik sklanja ruke i ja vidim drug iz detinjstva kojeg nisam videla par meseci pokušava da me urazumi i zagrli. Osećala sam se kao kung-fu panda.