Bila sam na sastanku (ne volim da koristim izraz ''dejt'') sa jednim dečkom koji mi se, do tada, bas baaš baaaš sviđao...
Otišli smo u šetnju na Adu i tokom šetnje je on konstantno pljuvao... A ja to stvarno mrzim..
. Bila sam iznenađena, a i pošto ga nisam dovoljno poznavala, bilo mi je glupo da mu direktno kažem da mi to smeta pa sam krenula izokola u fazonu: "Ti bas voliš da pljuješ, a vidim možeš i baš daleko da pljuneš?!", na šta mi je on oduševljeno odgovorio: ''Daaa, nije teško, hoćeš da te naučim?''
Rodjen sam Holandiju a roditelji Srbiju. Ja sam od rodjenje stranac. Gde god odem gledaju me kao stranac. I nekad se osecam bedno zbog toga..
Radim kao dadilja u Nemačkoj već 5i mesec, volim decu. Devojčica koja ima godinu i po dana me često zove mama, i ne znam zašto, svaki put mi prođe jeza kroz stomak, valjda sto sam izgubila svoju bebu u 3 mesecu...
Sve žene mi zavide na velikim grudima, a kad bi znale kakve su, da ne kažem dokle su, bez brusa, bile bi zahvalne što su ravne.
Otac mi je jednom prilikom, po povratku sa puta dao malu plišanu igračku - ajkulu. Vec tada sam prerasla igračke, ali sam ajkulicu sačuvala i držala je na sigurnom, ispod jastuka. Tata je umro pre dve godine, a ja i dalje držim igracku na starom mestu. Svaki put kad je vidim ili napipam pod jastukom, setim se trenutaka koje smo proveli zajedno, svi srećni, sa njim.
Nema lepseg osećaja nego kada iskuliram vrhunsku ribu koja radi neku promociju, ona krene nešto da mi priča, a ja je iskuliram kao da ne postoji, neka vide malo kako je.
Pradeda mi je umro u 104. godini tako što je pao sa konja. Baksuzna familija.
Danas mi je jedan fin dekica u busu rekao da bi lepim devojkama trebalo zabraniti da budu tužne. Kaže da je nekako greota.