Mrzim kada moja devojka postavlja pravila u vezi onako kako je čula od svojih drugarica da treba.
Prošle godine sam kupila polovne knjige za hiljadu dinara, ove godine sam ih prodala za 2 hiljade.
U vrtiću sam vadila sredinu iz parčeta hleba i kora koja ostane mi je bila narukvica.
Sa 17 godina ostala sam trudna. Moj dečko imao je 19 godina. Neki bi mislili da je to kraj sveta, pomišljali kako da od ovog "problema" pobegnu. Mi? Mi smo uradili suprotno-venčali smo se. Verovali smo u našu ljubav. Verovali smo da će sve biti u redu. Mnogi su mislili da ne znamo šta radimo, da će to pući, da će me on ostaviti. Danas, 12 godina kasnije mi imamo predivnu porodicu, veliku decu i jači smo nego ikada. Uvek smo slušali svoje srce a ne druge ljude i to je ono što nas je sačuvalo. Mogu da kažem da sam srećna žena.
Najduža veza mi je trajala 6 godina, tačnije sve dok moja devojka nije morala da ide u Ameriku sa porodicom. Ja nisam imao novca da odem pa smo se rastali. Ona je imala novog dečka, ja novu devojku. Tužno. Ali i dan danas, kad god smo usamljeni, imamo Skype sex. Voleo bih da se vrati i da je oženim.
Prekjuče sam dobio novi telefon, posle 5god.
I danas mi je ispao i pukao mu je display, koji sam baksuz.
Već dva puta naručujem "dupli" umesto "produženog" espresso-a. Prešlo mi u naviku od duplog jegera, martinija i tako toga... Blam.
Danas sam na posao umesto mobilnog ponela fiksni telefon. Ako ništa drugo bar sam nasmejala kolege :)
Moja drugarica pretežno kad pričamo na telefon bude na wc šolji . I svaki put kad treba nešto da "bućne" povisi ton da ne čujem... svaki put čujem.
Uvek mi je neprijatno reći nekom da mu viri slina iz nosa, a ne mogu da je ne pogledam!