Stalno iznova racunam prosek, povecavajuci po neku ocenu, u nadi da cu izvuci odlican uspeh iako znam da je i pola ovih ocena nerealno.
Često pre nego što zaspim zamišljam da sam dobio pola miliona evra, ili da sam ih našao negde u gradu. I onda kreće ceo razvoj događaja sve ja osmislim, u taxi sedam idem da ih ostavim kući i onda kreće ludilo zezanje.
Juče sam na jednoj seriji čula: '' Ko nije pao ispit, taj nije ni studir'o! '' Uh, moj brat studira li ga, studira. Junački! :))
Najveća trauma iz djetinjstva je kad me tata pita ''a dje je kusur'' ...
Svaki put kad hodam ulicom pazim da ne stanem na linije, bilo da je to ispucali asfalt, senka ili jednostavno prelaz sa jednog bloka na drugog. Radim slalome, pravim duže ili kraće korake kad je potrebno ali na liniju ne smem da stanem.
Kada izađem na piće sa devojkom koja je u boljem materijalnom položaju od mene, ne osećam potrebu da joj platim piće.
Mama mi se nekada ponaša djetinjasto. Dođe mi da joj lupim roditeljsku, ali se sjetim ko je koga rodio.
Svaki put kada krenem u kupatilo da se kupam, ponesem donji veš i nikada ga ne obučem, nego izađem zamotana u peškir ili u bade-mantil.
Danas sam 10 minuta pokušavala da otključam otključana vrata...
Jedva čekam da mi baba umre da bi mi sestra prešla u njenu sobu.