Majka moje bivše nije poštovala oca uopšte, ja to kad sam video rekao sam tako mene neće njena ćerka poštovati.
Tako je i bilo, malo po malo, sve je bila gora i gora, počela da se ponaša bahato da mi komanduje pred prijateljima, da me kontroliše, raskinuo sam joj.
Pa neka ide njenoj mami koja je tako vaspitala.
Poenta cele priče ako majka cure sa kojom se zabavljaš ne poštuje njenog muža, neće ni tebe sutra dan tvoja devojka njena ćerka, ma kakav god da si i da si najbolji na svetu, ona je kao dete gledala njen primer i ona to samo sledi, beži glavom bez obrzira, raskidaj brak, veridbu, vezu, sve samo beži.
Luda kuća je to, prijatelji moji.
Jako sam nesretna osoba a sve je u redu - obitelj mi je živa i zdrava. Imam posao, dečka, prijatelje. A i dalje sam jako nesretna.
Psihijatar će vam reći da nije normalno raditi 24h, dva posla itd. Ovde pišu da je naš narod lenj, pasivan, ne radi mu se... Pa šta je problem doći kući i ne trčati da ideš na drugi posao ili ko zna šta? Idite kod dr, pa vidite šta će vam reći. Samo kod nas je narod lenj iako radi, ali mora da radi 14h jer onda znači da je neradnik.
Nervira me što muškarci uopšte nemaju očinski instinkt. Oni na djecu gledaju kao na poznanike. Zamislite vi taj mozak... Ovaj moj djecu voli na društven način, ne na roditeljski.
Prošlo je šest meseci od smrti dečka sa kojim sam bila šest godina, veza je imala uspona i padova. U zadnjih godinu, godinu ipo, više je bilo svađanja, njegova česta pijanstva, su počela da me hlade, i onda se desi to što se desi njegova smrt, ja upoznajem dečka koji mi prija u svakom smislu, ali samo se sve svodi na sex, sa njim sam probala sve što nisam ni sa kim nikad. I znam da smo oboje za nešto vise, ali nikako da pređemo na viši nivo, i prija mi to...
Momak i ja smo dogovorili datum vjenčanja, i od tad stvari kreću naopako, više ništa ne spominje u vezi svadbe nit i šta, kao da ga ništa ne interesuje. Molim Vas za neki savjet. Ako je neko prošao kroz nešto slično a i skontala sam da mu roditelji nisu baš sretni zbog ženidbe.
Mrzim svoj život, frustrirana sam i ogorčena svojim životom, ljubomorna i zavidna na druge i ne nije depresija, ovaj osjećaj traje 10 godina. Voljela bi da se nikad nisam rodila.
Cura će radije ići na neki tamo koncert, nego na proslavu mog rođendana. Pet i pol godina smo u vezi!
Prolazim biciklom tako u popodnevnim satima i vidim žena vodi pudlicu sa sobom, nema povodac. Dok sam prolazio pored nje pudlica se motala oko točkova jer nema povodac a kada sam je obišao čuo sam "vidi budalu". Zamalo da se nisam okrenuo, zalepio bih joj aperkat i ne bi znala kako se zove!!!!
Zaposlila sam se u firmi gde je veliki kolektiv. Radim tek nešto kratko. Koleginica mi je rekla da treba da se upoznajem sa svim kolegama, a ja nemam dodirne tačke sa svim kolegama pričam samo sa nekima. Mnogi su dosta stariji od mene, a ko je mojih godina ne odgovara mi energetski. Da li grešim? Da li je neophodno baš sa svima da pričam?