Trudna sam 8 mesec i juče sam išla u kupovinu odeće za bebu i druge opreme i iskreno se začudila. Većina boja koje su tamo su bele i bež, više ništa skoro nema boje i tako roditelji oblače decu. Igračke bele ili bež, a one baš treba da budu pune kontrasta za bebe. Pre su deca nosila boje, majice sa crtanim likovima i to smo voleli, sada kao da toga ima sve manje. I viđam po gradu takvu decu obučenu u sivo crno i bež. To je izgleda postalo trend da bude sve bez boje, i kuće nameštaj, ali i dečija garderoba. To mi je baš nekako bezdušno i jednolično.
Planiram da idem preko. Moja devojka bi za to vreme živela kod mojih roditelja i čekala me. Međutim ona je to odbila. Pitam se šta dalje.
Ne znam šta bih rekla, u 40im sam, slobodna, ali kad vidim šta se dešava sa vezama & brakovima, nije mi žao. Varanje, nasilje, čim upoznaš nekog odmah ispituje šta imaš, stan ili kuću itd. a čak i ako kaže da je slobodan, ne možeš mu vjerovati. Svi nešto lažu, glume, izmišljaju. Lijepo je biti zaljubljen i sretan ali to ne može sa lažovima.
Rekla sam da se nikad neću udati za Balkanca. Preselila sam se u inozemstvo i na prvi pogled se zaljubila upravo u dečka s Balkana.
S obzirom na količinu bluda i nemorala na internetu i televiziji, čudim se da postoje normalni tinejdžeri. Nemam djecu ali roditeljima nije lako.
Za neznanje je vrlo jednostavno rešenje, učenje.
A loš karakter niko ne može da popravi.
Ono što zalivaš raste.
Ostavila me posle 2 i po godine bez značajnog ralzoga. Dan prije mi je govorila da sam joj sve, da živi za mene. Nismo se čuli 15 dana od raskida, nisam ni živ ni mrtav. Volio sam je više od sebe, a ona me okrivila da je nisam volio uopšte. Život.
Ja sam radila u administraciji kao pripravnica i imala sam užasan osećaj neprijatne tišine, mnogo je lakše raditi sam ili kad je gužva na poslu, nego kad nema puno posla radiš sa nekim a ono neprijatna tišina, imala sam jednom prilikom situaciju kada mi je jedna koleginica rekla, kaži nesto bilo šta, mnogo grozan osećaj kada si introvert.
Ne shvatam osobe koje se žale kako jedva ustanu, ni za šta nisu, spava im se... Pa normalno kad legnete u 2 ili 3 ujutru. Šta očekujete?! Lezite nekad u 21h, pa da vidite kako se lepo ustaje. Stvarno me nervira kad se neko žali na ovo, a zna i sam dobro zašto je to tako.
Sa mužem sam od svoje 18.godine, uvijek smo bili jedno drugom najveća podrška i ljubav, ali sad, nakon što sam rodila 3.dijete, kao da se prepao odgovornosti, nikada nije tu, trči više za druge ljude, nego za svoju kuću, sama sam sa djecom po cijeli dan, nekada budem premorena, nekada nervozna, više se svađamo nego što normalno pričamo. Svima će prije izaći u susret nego meni i svi su u pravu. Osjećam se loše pored njega već godinu dana i odlučila sam da se razvedem, samo čekam pravi trenutak da razgovaramo i da pokušam djeci objasniti na najbezbolniji način.