Došlo ljeto i 30+ stepeni, a ja ne mogu da nosim šorceve, suknje, haljine jer sam bijela kao sir. Kao mlijeko, brašno, kako god... I svakog ljeta se kuvam u dugim hlačama jer zaista ne mogu da nosim ništa kraće jer sam previše bijela, a da pocrnim ne mogu, samo izgorim i to je to... U solarijum da idem neću, jer je opasno. A nemam nijednu drugu opciju. Što se nisam rodila kao malo tamnija? Mrzim ljeto, to mi je najgore godišnje doba samo zbog toga!
Ovaj svijet je otišao u k... onda kada su muškarci počeli čekati da se žena prva javi.
Došla tetka iz inostranstva sa novim tečom Amerikancem, na odmor posle 15 godina, i ja joj šaljem screenshotove šta sve ima od festivala i dešavanja, Kotlicijade, Pasuljijada…predlozi šta je sve interesantno, nova etno sela… da bi mi poslala poruku mala nećeš mi ti određivati gde ću, idem u Manastir sada, idem gde ja hoću. Ništa loše nisam mislila, sad mi neprijatno što je tako drsko odgovorila, čak se i moji ljute šta se ja mešam. E svašta.
Konačno kupila cvijeće koje sam željela i posadila u našem dijelu dvorišta. Kad kažem našem mislim na to da je u jednom dijelu dvorišta svekrvino cvijeće i voće, a u drugom moje. Tako smo se dogovorili još prije dvije godine kad sam se udala. Ona je to moje cvijeće iskopala i odnijela na vikendicu uz riječi kako se ne slaže uz ostalo cvijeće u dvorištu. Ništa, prećutala sam pa otišla u svoju sobu i plakala.... nakon toga, kupim veliku pletenu stolicu za svoj balkon u spavaćoj sobi, ona ga spusti na terasu kad su došli njeni gosti. I neće da vrati nazad. Da nisam trudna, pokupila bih svoje krpe i otišla nazad roditeljima. Ne znam dokle ću ovako, moja riječ se ne poštuje. Muž me razumije, ali ne želi da se svađa sa majkom.
Kad prođem krajem gde smo nekada živeli čini mi se da vazduh isto miriše kao i tada. Osetim neki nemir, kao da ćeš se pojaviti od nekuda. Ovde smo sedeli na klupici i jeli kokice kad smo se tek upoznavali. Tamo si me čekao kad je padala kiša. I kad smo počeli da živimo zajedno, i stvaramo sve, ponekad pomislim da sam samo umislila. Koliko sam se radovala svaki put kad dođeš s puta. Ili kad me ujutru poljubis u nogu kad kreneš na posao pre mene. Toliko uspomena, a kao da nikada nismo ni postojali.
Krajem srednje bila sam u vezi s dečkom koji mi je bio prva ljubav, prvo sve. Onako slepa od ljubavi nisam primećivala da me tokom cele veze varao, pisao kome stigao, pravio na budalu. Kada sam saznala raskinula sam. Od tada nisam imala nikakav kontakt s njim, iako je tada sve najgore pričao o meni, ja sam nastavila dalje i brzo nakon raskida upoznala sadašnjeg muža. Ja sam za ovih 10 god. završila master studije, radim u struci, obezbedila sebi kola i stan, dobila dete, drugo na putu. Silom prilika desilo se da sam se našla u istoj prostoriji s njim, sve vreme lik me suptilno pod*ebavao, pri tom iz priče skontam da ništa značajno nije postigao, ugojio se nenormalno pa je na mojih par kg viška imao neke nebulozne komentare. Ja sam se samo smejala na sve to jer nisam htela da se spuštam na njegov nivo. Druže, nisam ja kriva što si i tada a i sada nesposoban i frustracije se leče sa samim sobom. Sramota me kad se setim da sam bila s njim.
Kako me nerviraju devojke koje leže na plaži na stomaku i stalno dižu dupe gore da bi im izgledalo veće. Baš me zanima da li su tako radile naše majke dok su bile mlade, hm. Ne znam stvarno čemu to. I onda kad kaže, ja treniram dupe radi sebe, ahahhaa daj molim te, pa i ja sam žensko i znam kako funkcioniše ženski mozak kada želi pažnju. Devojka koja trenira radi sebe nema potrebe da nametljivo pokazuje drugima šta ima jer ona trenira zato što to voli a ne da bi se nekome digao na nju. Jedna moja drugarica ima ekstra ali baš baš ekstra dupe i nikad ali nikad nije obukla tange na plaži nego normalne kupaće gaćice, jer kao što sam rekla, nema potrebe da se nameće.
Kad sam imala 14-15 godina, bila sam jako ćutljiva i stidljiva, nisam uopšte progovarala, osim sa baš bliskim prijateljima. Bila je jedna devojka, par godina starija, koja mi je rekla da je to zato što ne čitam knjige. Rekla je to nekako baš zlobno, kao da je htela da kaže da sam glupa i da zato nemam šta da kažem. Najgore je to što sam ja tad mnogo čitala i živela u nekom svom svetu knjiga, ali toliko sam bila ćutljiva da se nisam ni usprotivila. Danas, 10 godina kasnije, i dalje se setim toga kada je sretnem i obuzme me nekakav osećaj odbojnosti prema njoj.
Živim u novogradnji i kako je sklepana čujem komšije on i ona se stalno zaceniju i smiju .. a dugo su u braku vidim po dijeci … u ovo sumorno vrijeme ovoliko pozitive svaka čast!