Prihvatila je moje dete kao svoje. Kako da je ne volim...
Protekli Uskrs nam je bio prvi zajednički. Prošao je u svađi i suzama.
Znam norveški jer sam odrastao tamo a i prirodno sam plav pa izgledam kao oni. Primetio sam da imam mnogo više uspeha sa ženama kad se pravim da sam odatle. Uvek smislim neku drugu priču zašto sam se našao u Beogradu, tipa moja firma sarađuje sa firmom iz Srbije pa sam na poslovnom putovanju ili moj najbolji drug je poreklom iz Srbije pa tu pravi svadbu ili pišem doktorsku disertaciju na temu Balkana. To su veze na veče, eventualno par dana tokom mog navodnog boravka u Bg-u. Kad priđem kao pravi ja uopšte nemam takvog uspeha i ne znam u čemu je problem. Izgledam pristojno, imam dobar posao, nisam napadan. Prilazim na isti način kao i kad se pretvaram da sam Norvežanin. Da li naše žene stvarno toliko žele da se dočepaju stranih papira pa misle da će to naše potrajati duže ili je u nečemu drugom caka, nemam pojma.
Ako voliš, samo ću ti reći da uvek postoji način da me pitaš kako sam.
Sve ostalo su izgovori, želim ti to reći.
Volim i ja tebe i značiš mi puno, znači mi sve ono što smo imali.
Sve to smo izgubili i sad nemamo ništa.
Jedno veliko ništa, nije tako trebalo biti.
Nismo to trebali dozvoliti.
Tako da ko hoće nađe način, ko neće nađe izgovor.
Čuvaj se!
Imam 32 godine. Samostalna, pomažem mojima finansijski. Trudna sam sa prvim detetom. Nisam rekla roditeljima još uvek, znam da će me osuditi jer sam se sa tim dečkom 1.000 x svađala, imamo trzavice. Zamislite kakvo je stanje jedne porodice kad se devojka od 32 godine ne oseća lagodno da kaže roditeljima da je trudna.
Mrzim što sam previše dobra i emotivna osoba i što ne mogu da gledam dok se neko muči i pati i što moram svakome pomoći. Ali doslovno mrzim što sam takva. Jer to nije dobro u današnje vrijeme.
Gade mi se ljudi koji u postavkama svojih telefona nameste da se ne vidi kada je pročitana poruka na whatsapp-u. Postoji ta zajednička specifičnost, pokvarenost i ljigavost koju dele svi zajedno. I baš ti ljudi kriju daleko više u svojim životima od samog statusa i dve kvačice na whatsapp-u.
Volela bih da imam muža kao što ima moja prijateljica. Ne njega lično, nego osobu sličnu njemu. Taj lik je toliko pozitivan i pun vedrog duha, da pored njega moraš uvek da budeš nasmejan. Kad smo se okupili jednom da se družimo ta moja prijateljica je htela da uzme poslednje parče pice sa stola i on je bio u kuhinji, a kad je to video preleteo je sobu i bacio se da uzme picu pre nje. Mi svi u šoku, kad on vadi svoj telefon i daje joj i kaže evo ti čitaj mi poruke i sve, šta hoćeš samo mi picu ne diraj. Svi smo popadali od smeha. A onda se setim da moj dečko drži šifru na telefonu, i baš se smorim..
Naručim tortilju na poslu, javila se neka devojka... Donesu tortilju - pola sastojaka fali. Zovem da se žalim, bla bla.. I kažem moraćeš da mi se odužiš za ovo, ostah gladan. 2 dana nakon toga se vidimo kod nje u stanu... 2 nedelje seksa, svaki dan, šta god sam hteo, nije se bunila😁
Ipak brza hrana nije tako loša!
Smatram da o ljudima najviše govori ono što gledaju na internetu. Koga prate. Kakve slike objavljuju, statuse, komentare...tačno na osnovu toga možeš da zaključiš kakve su to osobe. Evo ja sam primjetila da na mene mnogo utiče to koga pratim, jer mi često neke žene daju motivaciju da radim na sebi, na svojoj formi, psihičkom stanju, da budem bolja mama... svašta nešto korisno naučim i što se tiče kuhanja, spremanja po kući... to sve zato što ne gledam gluposti i ne pratim svakorazne budale, niti komentarišem šta me se ne tiče.