Čak i među najvoljenijima postoji doza zavisti. Volim sestru najviše na svetu, ali me jako zaboli kada vidim koliko ima sreće u svemu, a ja ni u čemu. Ima više nego plaćen posao, dobrog i posvećenog muža, divnu decu i stalno putuju. Dok ja radim za prosečnu platu, nemam dečka godinama i ne mogu naći jednu jedinu normalnu osobu. Sama sam i nemam sa kim da putujem. Nemam nikoga na ovom belom svetu i sve što želim je da nestanem sa lica zemlje. I ne, ovo nije žaljenje što ona sve ima, već što i ja nemam.
Ne dopadaju mi se dečkovi drugovi, a izgleda ni ja njima. U jednom izlasku su me komentarisali kao da sam komad mesa. To sam kasnije saznala i zasmetalo mi je što im dečko nije ništa rekao. Veza nam je lepa i stabilna, oni ne mogu da sastave mesec dana veze, i nekad mi se čini da zato okreću dečka protiv mene. Jedan me je video sa rođakom u gradu i preneo da mu da sam na dejtu. Ne znam zašto se druži sa takvim ljudima...
Bili smo u vezi 2 godine, nikad nisam bio srećniji i mislio sam da možemo zajedno kroz sve. Ostavila me je, rekla je da ne vidi dalju budućnost sa mnom. Razumem to i poštujem njenu odluku. Ono što ne razumem je činjenica da se smuvala sa mojim najboljim drugom 10 dana nakon raskida, a dok je raskidala plakala je i pričala kako me još voli i kako ću joj uvek biti neko poseban...
On je sportista, profesionalac, vrijedan, divan, vjeruje u Boga, uzoran mladić, ma za poželjeti.
Javljao se redovno, pozvao na kafu, diivnooo, a onda jedan dan kaže da bismo mogli ipak u stan. Pitam ga a šta je sa kafom prvo? Kaže pa naravno da ćemo popiti, ali možemo prvo u stan. Ne znam možda dečkić preferira samo domaću sa svog šporeta lično skuvanu 😀😀😀
Palite lažni ljudi ili da napišem neljudi. Džaba vam milion slika pored manastira i glumatanja dobrote i čojstva. Ni č od čovjeka!
Ne volim kad se ljudi potpuno izgube u vezama. Imala sam frendicu koja je cijelo vrijeme tražila dečka, skakala s jednog na drugog, a kad je napokon našla, postala je netko sasvim drugačiji. Uopće nije marila za prijatelje, sve je bilo samo o dečku. Razumijem da u početku veza može biti intenzivna, ali prošlo je više od 12 mjeseci i ona je potpuno zaboravila na sve. Drugi prijatelji su joj također to govorili, a ona bi samo odbijala razgovor, jer se ili boji preuzeti odgovornost ili je toliko zaslijepljena svojom vezom. Kako god, jako nezrelo. Ne mogu shvatiti kako ljudi uspijevaju biti toliko sebični i zaboraviti sve što si godinama radio za njih, bio tu uz njih, samo zbog neke treće osobe. Nadalje, kad se jasno daje do znanja da je vaš odnos krenuo u drugom smjeru, oni ne žele pomaknuti ni prst. Takve osobe su i uvijek će biti dno dna.
Ne mogu da podnesem da supruga nakon porođaja iako je prošlo 8 meseci i dalje nema želju za seksom. Volimo se, slažemo se, lepo funkcionišemo sa bebom kao roditelji, imamo krov nad glavom, dobre poslove. Trudim se oko nje kupujem joj poklone, radim kućne poslove uzmem dete i odem negde da bi imala vreme za sebe. Vodili smo razgovor na tu temu i nema napretka, ne znam šta da radim očajan sam prosto kaže da više nema potrebu da bude intimna sa mnom.
Moj stric je oženio ženu koja je bila na jako lošem glasu u našem selu. Deda se protivio i nije dao da je dovede kući. Kad je deda umro, on je tada počeo da živi sa njom i sa svima nama skoro prekinuo kontakt, da bi posle opet htio da bude sve kao što je bilo. Stric nema djece, a ona se po svaku cijenu se trudi da obezbedi stričevu imovinu za svoje sinove, jer su svoju očevinu rasprodali i žive kao podstanari. Ujedno stricu glumi kako nema ništa protiv nas, kako je dobra i fina. Mi ne idemo tamo, ne smetamo im, neka žive svoj život, ali ona da sebi za pravo da nenajavljena dođe kod mene, na moj rođendan se spremi i dođe iako ih ne zovemo, samo se pojavi, dođu kod nas na vikendicu bez da su pozvani itd... Napadna je i nametljiva, i ne prihvata suptilne poruke i izbjegavanje, i jedino rešenje je posvađati se jer gubim više strpljenje i mir.
Pre dve nedelje saznalo se po familiji da mi je stric navučen na kokain i kako duguje pare na sve moguće strane. Ima 35 godina. On je išao kod naših kumova pritom kum ima rak i prima hemoterapije da im traži 1000e za malog da bi ga navodno 'Izvadio iz zatvora' u kom uopšte nisam bio. Naime zapalio je matorce za lovu posle klasika ne javlja se na telefon nema ga nigde i kum pozove mog ćaleta ispriča mu sve i trenutno znamo da je dužan oko 50 000 evra ukupno i na 6 strana i da su neki od dugova kamate. Na sve strane je pričao kako sam krao rođenu babu i kako sam krao roditelje od čega ništa nije istina. S obzirom da sam sa njime ušao u sve odrastao i probao sve i svašta pored njega sa još 14-15 godina jer nisam tada baš gledao da je loša odluka ako mi strika da. Čak smo živeli zajedno od moje 18 do 20 godine dok sam ja bio u svađi sa mojima. Ceo život po familiji ćutim i skrivam ga kad pitaju o njemu, u stanici sam dobijao batine da bih pričao o njemu, ćutao sam. Prodano i grozno se osećam!
Više devojci ne kupujem poklone. Pre bih joj uvek nešto kupio pa sam joj kroz šalu rekao kad će ona meni nešto da kupi pa bi mi poklonila neku sitnicu, ali ta nikako da se sama seti. Da se razumemo meni bi i čokolada bila dosta samo da se seti.
Svekar se uvredio jer sam mu rekla da ne može da nam upada u stan nenajavljen i bez kucanja. Rekla sam mu da sam ja žena njegovog sina, i da se možda tuširam, možda spavam, možda sam gola i ne može tek tako da upada. On se naljutio, rekao da ne brinem jer ne dolazi mene da gleda nego da vidi unuka. Sad me je i suprug napao jer sam drska i bezobrazna. Neka dede i babe shvate da nisu roditelji unucima i da imaju svoj život i da se bave njime, a ne nama. Znam da ću ispasti bezobrazna ali mislim da stari ljudi baš nemaju nikakve obaveze te se samo nama bave.