Na poslu je trebao biti užasan dan- to sam znao. Počelo je tako da me jedan student slučajno zakačio na izlasku iz tramvaja i mobitel je ekranom pao na pod.. nisam ni digao mobitel i rekao sam "ne brini, to je samo mobitel" i nasmijao se. Digao sam mobitel-niti ogrebotine. Dečko se nastavio ispričavati, ja sam nastavio "nije ništa što se ne može popraviti." I nastavio dalje. Dan do pauze je prošao lakše nego što što sam mislio unatoč velikoj količini posla. Pod pauzom sam otišao na gyros.. tamo sam naručio u tortilji a dobio sam lepinji. Ispricavali su se i htjeli su baciti lepinju.. rekao sam "nema veze ionako će se pojesti. Nema problema". Radnici su bili iz Nepala. Jedan od najzahtjevnijih dana pretvorio se u dan koji sam unatoč zahtjevnosti odradio lakše nego ijedan dan prije. Navečer sam zaspao toliko opušten i smiren da sam se sam drugi dan čudio svemu tome. Možda sam bio testiran od neke više sile, a nakon svakog testa dodatno nagrađen. Smirenost se nastavila i danima iza toga.
Sjedim sama u kafiću. Iza mene neki momak i cura, mladi ljudi.
Kaže on njoj: “meni je bitno da je meni lijepo pored tebe”…
Kroz misli mi je prošao bivši i neke naše riječi ljubavi…
Kad dođem kući isplakat ću se…
Nesposobna sam za one “male signale”. Znači pršti hemija imeđu nas, ubija nas, a mi ko dve tuke. Niko da učini prvi korak. Umreću od čežnje kunem vam se.
Neki dan odem s momkom da posjetim njegove jer živimo u drugom gradu. Najavili se da ćemo doći i sve, kad smo došli niko mi ni čašu vode nije ponudio. Oni mene vole, dragi su prema meni, govore da im je drago što sam došla i da je to znak poštivanja i slično. Ali da nisu mogli iznijet barem neki keks iz kulture i ponudit me čašom vode ili kavom sam ostala baš negativno iznenađena.
Razgovaram s meta Ai i on mi kaže da sam čak i ja naprednija u razmišljanju od njega samog looool!
Ako ljudi pravo lice pokazuju u krizi, moj muž je rekorder u tome. Dan kada je dobio otkaz - polomio je stolicu pred ćerkama, popio pola flaše vina i na najgnusnije načine vređao šefa i kolege i pretio im derući se na terasi - sve to u roku od pola sata. Izašao je iz kuće i nije se javljao na telefon; posle mu je stigla kazna za brzu vožnju (preko 100 na sat kroz crveno) a izbacili su ga iz kazina, gde je potrošio oko 30k dinara. Prespavao je sutrašnji dan miksom bensedina i pića. Sve to, ali u kolikog se momstruma neko može pretvoriti... Iako ima novi posao već godinu dana, i dobro stojimo, nešto u meni je umrlo prema njemu. Nikada, ali nikada do sad se nije tako poneo, niti je bilo naznaka za tako nešto. Ne mogu da ne pomislim na to besno lice. A on kao da se ništa od toga nije desilo. Kad god je srećan sa ćerkama pomislim koliko dok opet ne prsne. Više ne mogu ni da ga ljubim, kamoli da mu se skroz prepustim.
Imam neke ljude koje redovno srećem i koje nekad persiram, nekad ne. I sad se počelo i meni dešavati da me službenice u pošti nekad persiraju, nekad ne. Je li to nešto do mene ili se to dešava i vama?
U dugogodisnjoj sam vezi i ne osećam se ispunjeno sa tim dečkom iako je on dobar prema meni i nemamo nikakve tenzije. Jednostavno sve odrađujem rutinski sa njim i mislim da je on to primetio. Nemam uopšte onu poletnu energiju kao kad se zaljubiš pa se spremaš, praviš frizuru, lepše se oblačiš i tako dalje. Ne osećam se kao žena sa njim, a to mi baš treba. Prošli vikend smo išli u svadbu i baš sam se lepo spremila i on je pohvalio moj izgled ali opet se ja ne osećam srećno verovatno jer sam sa njim. Pomislila sam da mi je dosadio jer smo u teškoj rutini. Više ne znam do čega je, poludeću.
Sramota me je da ovo napišem, ali opsednuta sam bivšom devojkom svog muža i strahom da je još uvek voli. Zajedno smo već 7 godina i imamo bebu a mene to i dalje proganja. Dok smo bili u vezi nekoliko puta sam htela da ga ostavim jer nisam mogla da se nosim sa tim strahovima i imala sam napade panike i pila lekove za smirenje, ali on me je uvek ubedio da me voli i da ne odlazim. Najgore je što je njegova familija i prijatelji ponekad spominju jer su bili dugo zajedno i strašno se plašim da na mene gledaju kao na utehu posle epske ljubavi. Sad kad imamo bebu mi je još gore jer znam da više nemogu da odem. Mrzim sebe što sam sama svojim strahovima napravila sebi pakao od života.
Ne sviđa mi se što puštaju muziku u marketima, jer odvlači pažnju. Hoću da pročitam opis šampona, ne mogu jer u pozadini dreči muzika.