Moja baka je ostala u mladosti udovica, sama sa 3 male dece. Borila se kroz život, radila je i po 3 posla da ih prehrani i odgojila je pored svih muka dobru i vaspitanu decu. Nije se ponovo udavala jer i dalje voli pokojnog dedu i ne može to da prežali, vidi joj se u očima. Ona je jedna mnogo mudra žena i njene savete uvek pamtim. Jedan od saveta mi je da budem uvek na sve spremna i da budem svesna činjenice i kad se udam i dobijem dete muž moze da me ostavi sa decom, da umre... Naučila me je da uvek budem spremna na tako nešto, da uvek imam svoj dinar i da ne zavisim ni od koga. Samo ona zna koliko joj je zapravo bilo teško i svega se nagledala u životu. I u pravu je iako je sve idealno u braku muž može da ode kad god poželi i da te ostavi sa decom, može da umre kao što se to njoj desilo. Toliko me je ta žena naučila stvari, a ima samo osnovnu školu. Hvala ti bako za sve.
Počela sam da radim i ne moram toliko da gledam cene. Žao mi je mame koja ceo život malo zarađuje i sve kalkuliše. Sećam se kako je uvek uzimala stvari koje su jeftinije, a ne one koje su joj se stvarno svidele. Nismo uvek imali za voće ili slatkiše. Sad shvatam koliko je to tužno i srećna sam što ja mogu svašta da nam kupujem.
Imam mlađu sestru koja je udata. Ima 25 i dete. Muž je stariji od nje 10-ak godina. Normalan porodični čovek, radi, vredan gleda da stekne što više za svoju porodicu. Na ručku danas, na kome on nije bio prisutan. Ona je izjavila, ja ću da se razvedem. Na pitanje moje majke, što? Rekla je dosadilo mi je i to je to. Mlada sam. Žao mi je tog čoveka, života mi. Kada smo sedeli zajedno na piću naredni put, gledam njihove face ponašaju se kao normalni par, nasmejani srećni. Onda vidim kolko je u stvari moja sestra dobar glumac.
Smatram da cijeli život čovjek uči nešto. Htio ili ne htio razvijamo se i upijamo, ali ja ne mogu opisati koliko meni ne fali učenje kao učenje. U školi, a pogotovo na fakultetu. Bila sam na teškom fakultetu i mozak mi je pregorio. Sad radim i super, što god treba praktično naučiti uvijek sam za to, ali sjesti i bubetati ja više ne mogu.
Više mi se dešavalo da me žele zauzete cure, nego slobodne, pa ti vjeruj u ljubav....
Otišla sam preko i ne kajem se ni sekunde. Moja najbolja odluka.
Zaljubila sam se u čoveka sa kojim sam imala kombinaciju. Kada sam mu priznala svoja osećanja, razišli smo se jer njega "osećanja smaraju"...
Ne postoji situacija, događaj, dešavanje, koje moja žena ne može da pretvori u svađu. Bilo kad, bilo gde i bilo za šta.
Većina muškaraca ne pere ruke nakon male nužde. Meni se gadi nakon njih dirnuti ono što su oni dirali. Nikad neću shvatiti tu razinu nehigijene.