Mama mi je presvisla od tuge kada se otac razveo od nje zbog druge žene. Imala je 45 godina. Zarekla sam se tada da nikada nikoga neću toliko da volim.
Seo sam u kafić sa ortakom i naručio espreso. Konobarica mi je donela espreso sa nacrtanim srcem (zrncima kafe ili kako se vec to radi). Nisam bio siguran da li je to neki znak da joj se sviđam ili svi u kafiću dobijaju takav espreso. Lepšu curu u životu nisam video, zračila je prirodnom lepotom. Kada sam plaćao račun, nasmešila mi se i ja njoj, ali je nisam pitao za broj fona ili da se vidimo nekada. Sada mrzim sebe.
Kada skuvam nekome kafu, volim da je srknem, čisto da vidim da li je dobra.
Jednom sam mislila da sam trudna i momka sam isprepadala tolikoo nenormalno .. tjedan dana nismo znali za sebe od straha ..i kad smo tako jednu večer stajali i pričali o tome ..reko mi je ajd sta se brineš ja te volim, ja sam tu ..ako i jesi to je naša bebuška i tocka. Šta nam ko može.
Kad vidim nekog lepog dečka na ulici kako šeta zagrljen sa devojkom, namerno ga upadljivo gledam i smeškam se, da ona bude ljubomorna :p
Mrzim kad se probudim, a ruka mi toliko utrne da ju ne osjetim, kao da je tuđa...Jeziv osjećaj.
Jedan drug iz druge škole, znamo se, pravi žurku i pozvao je sve moje samo mene nije. Osećam se kao popišan.
Kad god vidim neku dobru ribu na FB, odmah tražim album “slike sa mora“.
Kad sam nervozan odem na vrh brda odakle se vidi grad...kupim par red bulova, pijuckam zapalim cigaru i uživam dok mi srce preskače li preskače...