Kad sam bio mali mama me je terala da jedem spanać i pričala mi da je to vitaminska bomba. I ja pojedem i čekam...
Jedan te isti seminarski rad sam iskoristila za tri predmeta. Baš se znam izboriti za temu. :)
Raskinuli smo lepu vezu pošto se odselio u inostranstvo, malo je reći da sam bila slomljena. Pre dva meseca se javio da dolazi i da želi da me vidi. Ko pomahnitala se bacam na treninge, masaže, dijete. . .samo da budem savršena za njega. Konačno taj dan, susret, on lep kao Bog, kaže da sam bitna osoba u njegovom životu i da bi voleo da mu dođem na svadbu. O tugo moja!
Kada pričam sa osobama koji su inteligentiji od mene, uvek imam neku malu dozu treme, straha, šta li...
Vozim Yugo i mnogo sam srećan kad mi neka devojka kaže da joj se sviđa ili ga prisvaja, tepa mu i slika se pored njega.
Kada šetam sa sestrom i neko od muškaraca vozača joj zatrubi, zamišljam kako bih uzeo mjenjač i gurnuo mu ga u usta.
Beograd, jesen. Sivilo Knez Mihajlove ulice zatamnila je kiša ohrabrena vetrom koji je terao ljude brže nego lišće, u svakog ulivala dozu tenzije, nervoze i depresije. Posmatrao sam ljude kako trče, roditelji sklanjaju svoju decu i još raznorazne slučaje u pokušaju skrivanja od kiše. Meni je bilo sasvim sve jedno, imao sam mantil sa kapuljačom i po prvi put u životu kišobran i nisam razmišljao o ulasku u neki butik ili kafić dok ne stane kiša. Šetao sam lagano, kao da teram inat svom tom nevremenu, dok mi pažnju nije odvukla simpatično smotana devojka u kratkoj kožnoj jaknici sa izlomljenim kineskim kišobrančićem. Uspaničena devojka se vrtela u krug dok je kiša sve jače padala, a vetar istu nosio pravo u oči. Video sam da niko nije mario za nju, pa sam osetio potrebu da joj pomognem. Otvorio sam svoj kišobran, prišao joj i zaštitnički je zagrlio jednom rukom. Pribila se uz mene kao da sam ja jedini spas od ko zna kojeg problema, a ne od kiše i vetra...
Jutros se vozim i vidim kroz prozor policajca i krećem mahinalno rukom da vežem pojas... U busu. :)
Kako da je ne volim najviše? Dođe mi na utakmicu koju izgubim, sedi i gleda me 60 minuta, kupi mi čokoladicu i kaže da sam bio najbolji. Sreća moja.
Obožavam kada nekog uhvatim u laži, a taj neko počne da se pravda i šlihta, a tone sve dublje u mojim očima...