Odem kod urologa na pregled. Jbg trip je malo...neugodno. Treba vaditi klokana iz gaća. Nervoza, znojenje... ne mogu ni reći od sramote koji su simptomi vec gutam knedlu i svaki put kad trebam reći odakle kaplje ja pokažem na dole očima. I nakon 2 minute koje su meni trajale kao večnost, kada sam uspeo izustiti šta mi je on kaže: " Ajde dečko šta ti je, nemoj se brinuti. U moje vreme ko to nije imao taj nije ni je*avao. Opusti se" . Nasmejao sam se kiselo ko nikadu životu.
Ne podnosim kad mi neki momak kaže: " Kako tako lijepa cura nema momka".
Idem ulicom, kad neka djevojka šeta psa. Lijep pas, priđem da ga pomazim, ne obraćajući pažnju na nju, kad podigoh glavu i imam šta da vidim. Djevojka sa kojom me je bivši prevario...
Dao sam devojci kola da se vozi, toliko je pažljiva da mi je sipala dizel za 1000 din... inače, auto je benzinac.
Predajem informatiku u OŠ, i svaki čas u jednom odeljenju jedna te ista devojčica donosi usb i pokušava da gleda seriju Mala nevesta. :/
U istom danu sam raskinuo dugu vezu i položio težak ispit. Pirova pobeda.
Moj brat, kad je bio mali, u želji da izjavi da mu se ni jedna devojčica ne sviđa, rekao je: "Nikad vam neću reći da sam se zaljubio u Saru."
Ponekad poljubim znak od kola na volanu u znak zahvalnosti što me slušaju, služe, puštaju muziku, greju i, najvažnije, što me puste da im pričam i saberem misli. Jednostavno, tu imam neku svoju privatnost i slobodu.
Nekada kada se vraćam kući poslije izlaska, onako pijan i umoran, još ako je hladno, ili pada kiša, a ja idem pješke, kad vidim mnoge automobile koji prolaze pored mene, osjecam se pomalo glupo i želim da i mene neko vozi.