Sinoc sam jedva naterao devojku da je otpratim kući jer su me bolela ledja. Koliko god da su me bolela tih 10 minuta hodanja do njene kuće su vredela svakog bola.
Moj tata je imao gadan udes pre nego što sam se rodila. Pre par meseci je došao kod mene u sobu i u suzama mi rekao: " Ja mislim da sam onaj udes preživeo samo da bi ti sad bila ovde..." Ništa lepše u životu nisam čula.
Dodala sam jednog dečka koji me je pre par meseci izbrisao iz prijatelja samo da bih mogla ja da njega izbrišem iz prijatelja.
Svaki put kad pričam preko Skype-a 90% vremena gledam u svoju sliku da vidim kako izgledam.
Bila bih u stanju da odem u drugu državu, gde je on, i napustim sve što imam, uključujući i roditelje i prijatelje. Samo da bih bila blizu njega.
Kad seckam namirnice za ručak najvećim nožem koji imam u kući, tripujem da sam bolja kuvarica nego kada isto to radim malim nožem.
Kaže meni majka danas : Vi se deco ne isplatite tim momcima. Samo odvezi, dovezi, izvedi na piće, kupi poklon... Ono jes' u pravu, kad pogledaš.
Obožavam kad imam upalu mišića, tako bar znam da sam nešto radila.