Svaki put kad skontam policiju, iako vozim po ograničenju, obavezno usporim :) i vučem se pokraj njih kao puž :D
Kada sam napustio posao pre tri meseca moja žena je bila uz mene iako je moja plata je bila jedini siguran izvor prihoda. Ona me je podržavala i izdržavala . Sada imam drugi posao ali ova finansijska kriza mi je pokazala koliko joj je stalo do mene i da ja budem srećan. Nisam skidao osmeh sa lica mesec dana od kada sam napustio staru firmu. A i sada se osmehujem svaki dan a pogotovo kada se vratim sa posla a ona me sačeka toplom večerom. Primiću prvu platu ovih dana. Kupiću joj nesto lepo.
Sinoć sam prišla momku koji mi se već duže vrijeme sviđa s izjavom: "Molim te, samo mi reci kako se zoveš, da ne pričam više drugaricama o imaginarnoj osobi." :) Nasmijao se, ali je i rekao ime... :) Kad on neće da bude muško, moram ja!
Retko nosim haljine, pa kad se osmelim i obučem neku imam osećaj kao da idem gola.
Pre mnogo godina sam se preselila sa porodicom iz stare kuće u drugu ulicu, koja je na svega par stotina metara od stare. Kad sam se šetala sa dečkom, odvela sam ga u tu staru ulicu i počela da mu pokazujem "Ovde sam pala s drveta kad sam imala 7 godina... Ovde sam razbila bradu, vidiš ožiljak? Ovde sam skupljala mačiće dok me jedna mačka nije ogrebala, pa su me nosili na tetanus... Ovde sam visila s ograde kao majmun i pala i cela se izlomila... Ovde sam uvek padala s bicikla, iako sam znala za tu rupu u trotoaru... Ovde su brata i mene jurili divlji psi, jedva smo pobegli, bilo je strašno... Ovde se jedno dete nataklo na ogradu dok smo se igrali nindže, a ovamo sam rasekla nogu i nosili su me u urgentni, evo i ožiljka" na šta će on meni "Dobro je što si se preselila, sad te ne bi bilo da mi pričaš sve ovo!"
Kratkovida sam. Kad odem u grad ne stavljam naočare. I onda se tako gledam sa nekim dečkom, smeškam i tek kad on priđe ja shvatim koliko je ružan.
Prvi dan kad sam napravio fejs i hteo da napišem nešto na svom zidu video sam da piše o čemu razmišljaš i ja sam ladno napisao "ni o čemu".
Jednom je profesorka šetala kroz učionicu i zapela za moj ranac koji je bio na podu, pored klupe. Umalo nije pala, a ja mrtav 'ladan kažem "zamka". Isterala me napolje.
Mrzim kad me neko nagovara da mu kažem nešto što sam rekla da neću. Ako sam rekla da neću, nema teoretske šanse da me ubedi, pa ni da uradi ne znam šta.
Na izjavu svoje babe da 20 godina nije bila u centru, moj drug joj je rekao da će je on odvesti. Ona je sela na mesto suvozača, on joj je otvorio prozor, rekao da izbaci ruku i pustio pesmu hip hop pesmu: Mi se vozimo.. sve je tako dobro dok se vozimo i tako napravili par krugova po centru. :))