Sinoć sam se smuvala sa dečkom, kad sam ga slučajno pupnula po njegovoj ''stvarčici'', rekla sam ''pardon'', a on meni ''samo izvolite''.
Volim kad me neko zagrli, onako jako, kao da je posednji put.
Imam 17 godina, rođeni brat mi je poginuo u nesreći pre 2 i po godine u svojoj 16. strašno sam usamljena od tada, i strašno mi nedostaje, iako sam konstantno nasmejana pred ljudima i trudim se da to niko ne primeti. Nemam sa kim da pričam o tome, a nisam imala ni roditeljsku podršku tada kada se to desilo, jer su mislili da je njima najteže, a da mene događaj uopšte ne dotiče. I posle 2 godine se osećam kao da se juče desilo, i mislim o tome bukvalno konstantno. Najviše boli kada nemam sa kim da se svađam oko daljinskog, kompa, i svih tih sitnica. Kada shvatim da sutradan neću imati kod kog ujaka da odvedem svoju decu, kada me pitaju da li imam brata ili sestru, a ja moram da kažem da nemam više. I prati me strašan osećaj krivice što mu nedelju dana pre nesreće kada mi je rekao da me voli, nisam uzvratila, nego sam se samo glasno nasmejala. Stalno sanjam da je opet tu pored mene i ponekad se toliko unesem da sam ubeđena da je tako, sve dok ne odem do dnevne sobe i vidim njegovu sliku na zidu, sa crnom trakom preko nje. Život bih bez trenutka razmišljana dala, jer mi i onako ništa ne znači, za još jedan minut kraj njega u kome bih mu rekla sve ono šta nisam imala prilike da mu kaže
Brat gleda porniće na mom laptopu i misli da ja to ne kužim.
Opsednut sam lepim devojkama. Nekada se pitam kako postoje tako nežna, lepa, savršena bića.
U vreme kada nisu postojali mobilni telefoni, fixni je bio zakon. Moj tadašnji momak je baaššš voleo da razglaba u nedogled. Nekada su ti razgovori trajali po 2-3 sata... Došla je i noć, kada sam u toku razgovora tako slatko zaspala i ujutru se probudila sa slušalicom u ruci! :) Ma nije se naljutio...
Свако вече када скидам чарапе, прво их помиришем па их бацим поред кревета.
Dok smo bili mali, sestra i ja smo uzimali mamin brushalter, stavljali WC papir u njega i pravili se se smo Jelena Karleuša.
Student sam 3. godine medicine i mrzim kad mi ljudi kažu "doktore". Pa nisam još ni na pola puta! I još gore kad zapalim, pa mi netko kaže: "Doktor, a puši joj, joj."