Uvijek kada vidim starije ljude kako žive sami, bez djece, radeći na zemlji po cijele dane, kada se vidi na njima da im je teško i finansijski i emotivno, bude mi žao. Voljela bih da im mogu pomoći na bilo kakav način, pa makar odvojiti 10 minuta da pomognem pri tom radu. Voljela bih da se svi mi mlađi malo više posvetimo starijim ljudima i unesemo radosti u ostatak njihovog života, sigurno bi im puno značilo. :)
Konobar sam. Mrzim kada mi neki tip naruči kavu i čašu vode, i kasnije dođem a on vodu nije ni tako.
Moja sestra se jednom vratila jako pijana sa njenog rođendana. Kad je ušla u kuću, probudila me je, i rekla da unesem veš sa žice, iako je bilo 4 sata ujutru. Ja onako sanjiva, u gaćama i majci izlazim, skupljam, hvatam se za kvaku, kad ono zaključano. Zvonila sam 10 minuta, a onda je otvorila vrata i pitala me: ''Katarina, jel si ti normalna, šta radiš ovako kasno napolju, videćeš ti sutra kod mame?!'' Sutradan sam je jedva ubedila da se to desilo...
Mislim da me u životu sačuvalo to što na sve reagujem s osmehom.
Kada mi neko ne odgovori na poruku, uvijek pogledam šta sam ja poslala, da vidim da nisam negdje izostavila smajli ili tako nešto.
Ponekad ljudi u BiH, a i ja takođe, iz zezancije koristim "bre", pa se nekad zapitam da li tako i ljudi u Srbiji koriste "ba".
Sjecam se kad sam bio mali, roditelji su mi kupovali 2 broja vece cipele i govorili da ce mi noga porastii.
Danas mi je jedan fin dekica u busu rekao da bi lepim devojkama trebalo zabraniti da budu tužne. Kaže da je nekako greota.
Uvek imam osećaj da kada imam devojku ili šetam gradom sa drugaricom uvek privučem više pažnje devojaka nego kada sam sam.
Imam 20 godina i opirisala sam srce. Sve cesce i cesce me boli leva strana grudi, a kardiolog mi je rekao da je to kod mene normalno dok nije u naporu. Uglavnom svi misle da izmisljam i preuvelicavam (iako ni ne pricam o svemu tome, nego nekad primete da mi nesto fali). Jako mi je tesko da nikome ne pricam o tom problemu jer se jako plasim da se jednog dana samo ne probudim....