Mislim da sam uspela da promenim svog dečka. Imao je hiljadu i jednu (jedino mu je broj bio bitan), menjao ih kao čarape, sada je sa mnom već godinu dana, prva sam koja je upoznala njegove roditelje i ponosna sam na sebe! Ali, ipak, ponekad se plašim da se ne vrati starim navikama. Nadam se da ljudi mogu da se promene, ali stvarno.
Dobrom drugu sam dozvolila da mi opipa grudi za koje je on mislio da su silikoni da bi ga uverila da su prirodne... Osećam da godinama koliko se družimo je stalno o tome razmišljao..
Skoro svako jutro ustajem pre svitanja, ne zato što moram, već da bih gledao izlazak Sunca. :)
Volim što smo drugarica i ja, u svom djetinjstvu, uzele mućak jaje i bacile komsinici Zori u dvorište, jer nam je ona jednom dala samo papirić od čokolade.
Danas se skupilo celo društvo i igrali smo žmurke u sred centra. Imamo po 18-19 godina, neopisivo...
Sedela sam sa dedom u dnevnoj sobi i uključila televizor na šta mi je on rekao: "Ugasi televizor, potrošiće se. Šta ću onda da gledam?!"
Kupio tata babi ananas i kada smo krenuli kući kaže ona: "Sine, ponesi ti ovaj cvijet kući, nemam ja njega gdje posaditi."
Prije neki dan sam ostavio jednoj curi ispred vrata milku i ružu. Ne pričamo već godinu dana, samo ona i dragi Bog znaju što. Htio sam nekako popravit stvari. Bar da budemo drug i drugarica. Sutradan smo se čuli, poslala me u pm i rekla da više ne ponavljam te ispade sa poklonima, jer je to dovodi u neugodnu situaciju. Ti "ispadi" su bili od srca...
Moj deda kada je jdenom prlikom išao za Beograd u autobusu je jeo bombone, a preko puta je sedela naka gospođa jako nervozna i jednog trenutka je zaspala, on je nju budio i zvao "gospođo, gospođo" a kada se ona probudila on će: 'uzimite bombon' kad ga žena nije tad udarila neće nikad niko.
Uvek pitam mamu i babu šta da obučem i na kraju ih ne poslušam.