Moja devojka toliko priča da nisam ni poljupcem uspeo da je sprečim u tome.
Sutra branim diplomski a jedine stvari o kojima razmišljam su koliko gajbi piva i kg roštilja da kupim, kao i koju pozadinu da stavim na laptopu.
Do skoro sam se radovala kad mi neko kaže da ću izvući deblji kraj, jer sam mislila da je to dobra stvar.
Ceo život sam na kojekakvim dijetama. Umreću gladna i debela!
Mrzim kad mi se neko unosi u facu, a usput me malo zapljune il mu smrdi iz usta!
Imam iq dovoljan za članstvo u Mensi, ali smatram da sam glup. Po ceo dan uzalud trošim vreme jer ne mogu da se nateram da učim, a ljudi oko mene to ne shvataju.
Decko mi bude minimum 10x privlačniji kad saznam da svira gitaru.
Nisam upisala žurnalistiku iako je to bila moja najveća želja. Nisam bila primljena, ni sa esejom od 400 riječi, ni sa savršenim intervjuom. A primljena je cura koja piše "neznam". Cijeli život ću patiti zbog toga.
Neko veče sam se toliko napio. Desilo mi se to da sam odvezao drugaricu kući i zaspao u autu. Ujutru čujem neka zvona, zvončiće, i potom, neko lupa na prozor. Dižem glavu i shvatim da ne znam gdje se nalazim, a oko mene bar 100 ovaca i čoban koji me pita kako sam, i da li znam gdje sam. A to je bio tek početak dana....
Primetila sam da mi je dečko danas bio baš raspoložen i srećan i ja ga pitam šta se desilo pa je toliko srećan i on mi kaže ' bićeš ujna ' ja sam se oduševila zbog toga što mu je sestra trudna, a i zbog načina na koji mi je to rekao.