Toliko mrzim sve te taktike, zelim samo da nekoga iskreno volim i da taj neko voli mene. Zar je to toliko teško?
Kupila sam dečku majicu za rođendan,čisto mali znak pažnje, da ga na mene podsjeti. I danas vidim sliku kako druga žena nosi tu njegovu majicu, a govorio je da nemaju ništa. Osjećam se tako poniženo i slomljeno....
Kad vidim koliko ovde ima nesrećnih i dobrih ljudi pomislim da sam jedno velliko nezahvalno go*no.
Profesor sam...jednom sam sa dnevnikom drugog razreda ušao u učionicu prvog razreda a čas sam imao u četvrtom razredu.
Najgluplja stvar mi je kad me neko upita ''Kako tako fina djevojka nema momka?''. E pa nemam!
Nikad ništa nisam uspeo da zalepim super lepkom. Osim svojih prstiju.
Bivšem dečku sam za 5 meseci poklonila okruglu posudu sa zlatnom ribicom, uz obrazloženje: "Da ne bude posle da ti još nisam dala svoju ribicu". Oduševio se.
Kada sam ispričala tati za poklon i poruku, zakolutao je očima i rekao: "Sve mislite da su vam zlatne". :)
Ne volim pesimiste. Život može biti lep, sve je u glavi.
Nazivaju me štreberkom, a na testu me svi pitaju za rešenje zadataka... i jedna i druga grupa.
Moj dečko je toliko "blentav" da ću na kraju samu sebe zaprositi.