Dve godine su prošle od kad sam na insistiranje roditelja ostavio devojku, zbog toga što je bila starija od mene. Dve godine kasnije, ja i dalje mrzim sebe, zbog kukavičluka, zbog toga što nisam imao snage da stisnem zube i suprostavim im se. I dan danas ne mogu nikako da zamislim sebe pored neke druge.
Dečko s kojim sam nedavno izašla mi je naposletku sastanka rekao - Imaš buljave oči, kao moja čivava! Smešeći se... Ja stala, ne verujem, a on - To je bio kompliment, stvarno su lepo buljave. To je bio zadnji put da smo se videli...
Jednom sam došla pijana na čas matematike i pevala ''Na silu sam odvedena na patnju sam osuđena.'
Prvi put pitam mamu za pomoć u vezi momka i kažem joj da me lik zove na piće, šta da mu kažem, kaže mama: ''Kaži mu da nisi žedna.''
Danas mi je tata rekao da sam usvojena.
Rekla sam mu da ne lupa, znate šta mi je rekao?
"Jbg, nikako ne možemo da je se rešimo, moramo da je trpimo dok se ne uda."
Tata mi je car, definitivno.
Na moru sam svako veče, dok sam posle grada blejala sa društvom na plaži, viđala dečka i devojku koji su sedeli uvek negde blizu nas i ona mu se stalno umiljavala, "nameštala", a on nikako da je poljubi... Posle 2 - 3 noći uzastopnog sretanja sa njima, videla sam ih opet kako sede na zidiću i sa njima je bio još jedan dečko... Ponela sam pivo, otišla do njih, uhvatila tog drugog dečka pod ruku, i rekla mu da se pridruži mom društvu uz pivo, pesmu i gitaru... a onda se okrenula prema ono dvoje i rekla dečku: "Daj poljubi je više!" Stvarno sam se smorila gledajući ih. :D I posle par minuta dok smo mi dole na plaži nazdravljali, videla sam njih dvoje kako se strasno ljube. Osećala sam se kao Amor... :D
Prepirem se sa mlađim bratom, koji inače ima 9, a ja 21 godinu, i šta god da mu kažem, on mi odgovori. I ja popizdim i kažem mu: "Fuck you bitch", nadajući se da neće razumeti i da će me se okaniti više. Tek će ti on ni pet, ni šest: "Ma ko kučka bre?" Propadoh u zemlju, dete me pokopa. Obožavam ga.
Prvo predavanje na fakultetu, ja sav razdragan sjeo u prvu klupu, 150+ ljudi u amfiteatru, uvod, razvija se diskusija o nekoj temi, ja dižem ruku u želji da kažem nešto, kad će meni profesor: " Šta'š ti mališa, pa ni brada ti nije počela rasti! ". Svi prasnuše u smijeh, a meni i danas muka kad se sjetim toga. Sad sam peta godina, i dalje nemam brade.
Jedva čekam da mi baba umre da bi mi sestra prešla u njenu sobu.
Toliko sam se sinoć odvalila, da sam dečku, koji je tražio moj broj, greškom dala bratov. Iskreno se nadam da se neće javiti.