Moji nisu imali dece prve 4 godine braka, mislili su da nikada neće imati dece i onda odjednom je mama zatrudnela i ja sam se rodila. Mama mi je to često pričala kad sam bila mala i ja sam to prepričavala društvu, ali po mojoj verziji ja sam bila u stomaku 4 godine i nisam htela da izađem. Danas studiram medicinu i blam me je kad me društvo iz detinjstva na to podseti.
Nekako mi se čini da sam uvek ja taj koji hoda iza jer je trotoar preuzak za troje..
Nisam upisala fakultet, i mama mi je rekla da sam najveće razočarenje...
Mozda cete reci da sam neiživljena. Imam 15 godina i imućne roditelje. Živela sam do njihovog razvoda u inostranstvu, a onda sam se sa mamom vratila za Beograd, dok je tata ostao tamo. Po povratku u Srbiju moja majka je bila jedna od imućnijih razvedenih žena u gradu, ubrzo se udala za čoveka koji nema dece,a naravno moze nju finansijski da prestigne. Ja jednostavno više ne znam šta ću sa parama. Putujem, iživljavam se, kupujem markiranu odeću, samo da bih videla dokle odu njihove granice i verujte mi nema ih. Dobijam maminu x6-icu da vozim kad pozelim, nema veze što nemam dozvolu, izlasci su mi neograničeni, a pare koje za jedno veče potrošim sa društvom ravne su nečijoj mesečnoj zaradi. Često sam bila sa nekim vidjenijim momcima koji bi po godinama mogli tate da mi budu, samo da bih skrenula pažnju na sebe. I opet ništa i tako već pravim od sebe idiota pola godine od kad se mama preudala. Pitam se šta bi tata rekao na sve ovo, samo kada bi me se setio i došao da me poseti.
Šetam neko veče sa sinom (6) i nailazimo na grupu od 3-4 psa koja idu prema nama, da ne bih prepao sina samo sam im tiho rekao par puta iš iš, da bi se na to sin istrgnuo iz ruke i krene trčati na pse i ovi se razbeže. Okreće se prema meni i govori ne boj se više tata, oterao sam ih... Ja onako kroz smeh- da sine spasio si nas! :)
Kad sam bio mali uzeo sam mamine uloške, a da pritom nisam imao pojma za šta služe, pa sam ih stavio u cipele... Bila je to dobra izolacija.
Mama viče na mene sat vremena i na kraju kaže '' Nemam reči stvarno ''.
Prvi put u životu imam zgodnog komšiju! Malo se stideo, pogleda pa skrene pogled pa tako jedno tri puta. Meni danas samopouzdanje na nivou te ga gledah bez da trepnem. Ne boj se komšija, neću ti ništa!
Cijeli grad je pričao o tome kako me vara, i ja sam šutila i trpila jer ga volim. Kada su mi dosadile priče odlučila sam mu vratiti i prevariti ga. Takva sam, na meni ne može ostati. Kada je to saznao, svašta mi je se nagovorio, prekinuli smo kontakt i sada smo samo stranici koji se eto vole. Kasnije sam saznala da on mene uopšte nije prevario, da su to bile samo priče ljubomornih ljudi. I dan danas se kajem zbog toga. Izgubila sam nekog ko mi je istinski značio u životu i još uvijek mi znači.