Kad sam bila mala, kad god je prolazio avion ja počnem da mašem i da se derem da mi donesu biciklo i slatkiše.
Imam 29 god, dvoje dece i užasan strah da neću znati da od njih napravim dobre ljude...
Moji roditelji su podigli kredit da bi mi platili studije. Tokom prve godine držala sam crveni račun za struju u knjigama iz kojih sam spremala ispite. Kad god sam osetila umor izvlačila sam račun, stavljala ga pored sebe i nastavljala dalje. I moja najveća sreća kada sam saznala da sam diplomirala kao student generacije se sastojala baš u tome što to mogu da kažem njima i bratu.
Kad god čujem zvono na vratima, pomislim da je neka misteriozna isporuka cveća od nekog tajnog obožavatelja. :)
Sinoć mi je mali imao temperaturu. Plakao je i probudio i starijeg brata. Cijelu noć nisam spavala, za razliku od muža koji je glasno hrkao u spavaćoj sobi i uopšte se nije obazirao na to što se sama borim sa dvoje male djece. Ujutro je otišao negdje nije se ni javio gdje će, čak ni marku za hljeb nije ostavio. Da je bar nazvao da upita kako je dijete ali nije se udostojio, kamoli treba li meni išta... Naveče je došao, muzika je grmila iz auta, sa skupocjenim telefonom i osmjehom od uva do uva...naravno, para za telefon, cigare i kafanu uvijek mora biti... Ujutro je opet negdje otišao, ništa nije rekao. Hvala Bogu, mališa je bolje. Skupila sam nešto para pa ću ih sad koji dan odvesti u igraonicu i na kolače. Dobra su to djeca. Nisu oni krivi što sam se ja udala za idiota. Sad samo mogu da molim Boga da nađem posao...
Ja sam ona što na svadbama sedi bez partnera okružena parovima.
Kad sam bila mala otac me zamolio da mu donesem malo bibera kako bi ''zabiberio''supu,ja sam od njega tražila da ja to učinim,stavila sam tri velike kašike bibera u tanjir,i naravno to je bilo preljuto tada.Nije htio jesti,ja sam se naljutila i počela plakati.Uzeo je kašiku i pojeo pun tanjir.
Kada sam isla u osnovnu školu ,morala sam ići okolo ,dužim putem, bar 20 minuta više pesacenja, samo da me moj mali brat ne bi video iz dvorišta njegovog vrtića, jer je svaki put plakao i mislio da ne želim da dođem do ograde zato što ga ne volim i zato što će zauvek da ostane tu.
Oduvek sam mislila da me spasioci gledaju jer sam zgodna, a ne zato što ne znam da plivam.