Jetrva i ja u isto vreme trudne. Nas dve se predobro slažemo, nemam bolju prijateljicu od nje. Međutim, ponašanje muževe šire familije me sve više razočarava. On je povučen, tih i proračunat, za razliku od njegovog brata, koji je galamdžija i sa svima lako uđe u zezanje. Ništa mi ne treba od tih ljudi, ali me povređuje što se svi otvoreno mnogo više trude oko devera. Dobili su krevetac, kolica, kolevku, njuhalicu, pune džakove odelca... Nama je neke stvari obezbedila moja strana familije, većinu smo sami i nikakav problem. Ali eto, mnogo mi je žao što se njegovi njega ne sete samo zato što je u drugom planu u odnosu na brata...
Zanima me jel se prvo dete uvek najviše voli samo se to ne priznaje?
Poklonio sam prijateljima nekoliko skupocenih kuhinjskih predmeta koji zahtevaju veliku pažnju pri upotrebi. Nažalost, oštetili su ih usled nepažnje i sad logično krive mene da sam im podvalio falš...
Od 100 planova u danu napravim često jedan i završim samo na kauču. Ne razumin u čemu je problem a tako želim sve....
Svakoj devojci sam bio najbolje što su mogle da imaju i to one znaju.
Još ponekad želim da me bivši ljubi, da mi kaže da mu je žao i da se kaje. Nedostaje mi...