Pre mesec dana počela sam dopisivanje s jednim dečkom na reddit-u. Povezali smo se oko nekih životnih tema, da bih shvatila da ima problem sa besom. Plus dopisije se kao r*tardiran, stalno piše hmmm mmm hmhm. I stalno pita kako sam, šalje gif slike zagrljaja. Shvatam da je usamljen, a sad me ni ne čudi više. Žao mi je što sam se poverila online čudaku.
Prošle godine sam se preselio u jedan stan, gde sam imao sobu za sebe. Nakon raskida sa tadašnjom curom, sam morao naći nešto iole pristojno za sebe.
Međutim u tom stanu je živelo troje ljudi, stan je četverosoban.
U tom stanu je živela jedna korpulentnija dama, krupne građe, jedino sa njom od svih nisam imao dobru komunikaciju, stalno sam se svađao sa njom.
Posle jednog incidenta prošle godine u Decembru, žalio sam se gazdi da više neću da trpim njene ispade i da mi stvara preveliku nervozu.
Zamolio sam ga da je izbaci, što je on i učinio.
Inače ova dama je jedan od krivaca za raskid moje veze, jer je mojoj bivšoj curi pričala neke bljuvotine o meni i izmišljotine.
Taj period življenja sa tom dotičnom će mi biti urezan u sećanju i sve što se vezano za taj period dešavalo.
Trebalo mi je vremena da se oporavim, ali kako vreme prolazi sve sam bolje.
Umesto te debele, uselila se jedna fina ljupka cura.
Bivša mi se ne javlja, jer me je ova nacrnila kod nje, ali šta ću. Život ide dalje.
Nedavno sam saznao da smo imali svoje nazive za mesece u godini. Nije mi jasno zašto smo ih odbacili.
1.Januar Kolozeg
2.Februar Secko
3.Mart Derikoža
4.April Lezitrava
5.Maj Cvetanj
6.Jun Trešnjar
7.Jul Žetvar
8.Avgust Gumnik
9.Septembar Grozdober
10.Oktobar Sumopad
11.Novembar Studen
12.Decembar Koledar.
Uspešna sam u karijeri samo zato što nikad nisam imala sreće u ljubavi, pa sam se okrenula drugim stvarima. Imala sam 4 duže veze, i nijedna nije opstala. Poslednja veza u kojoj sam bila je trajala oko 3 godine, i ja sam stvarno htela sa se udam, da stvaramo porodicu, a mi nikako da počnemo ni da živimo zajedno. Kad god pričamo o tome, dobijem odgovor "biće, živećemo" i onda ništa ne preduzima po tom pitanju, pri tom oboje radimo i imamo solidne plate. Dosadilo mi je čekati da se on smisli, i raskinula sam. Devojke iz moje okoline posle pola godine veze počinju zajednički život, posle godinu dana se venčaju, prave decu, a ja trebam čekati godinama da se neko smisli da li bi uopšte nešto ozbiljno sa mnom...evo trčim. Verovatno nikada neću ni naći nikoga jer sam već prešla tridesetu, te je izbor lošiji, i lagano se mirim sa tim da ću ostati sama.
Izgledam kao da mi ide sve. Uvek nasmejana, doterana, odgovaram na poruke, šaljem meme, pijem kafe sa 'prijateljima'. A u stvarnosti... niko ne zna da se svako veče vraćam praznom stanu i još praznijem osećaju. Usamljenost nije kad nemaš nikog oko sebe, već kad imaš ljude, ali ni sa kim ne možeš da budeš iskren. A svi mi zavide na životu koji ni sama ne bih izabrala ponovo.
Sve češće viđam klince, možda 10g ako i toliko, kako jurcaju na el. romobilima bez ikakvog nadzora odraslih. To niti gleda kuda ide niti kojom brzinom, kao da su si u glavu uvrtili neki film gdje jedino oni postoje i svatko je dužan izmaknuti se njihovom romobilskom visočanstvu. Slično je i s biciklima - veća šansa da pronađem jednoroga nego da čujem zvonce na biciklu. Zadnji puta kada me neki klinac pitao mogu li se pomaknuti da prođe biciklom ostala sam u šoku - jer to pitanje nisam čula godinama (inače bravo klinjo, naravno da ću se pomaknuti kada tako pristojno pitaš). Roditelji, znam da je nekada u trendu imati dijete - svi vaši frendovi imaju pa bi i vi da se uklopite u društvo. Ali, ako ih planirate odgajati kao prosječne neandertalce, onda bolje da ih ne pravite. Kupite si neku ribicu ili sanseveriju, za brigu o nečemu kompliciranijem očito niste. I to je isto ok, nismo svi za sve.
Ne mogu da zaspim jer ne mogu da ostanem sama sa svojim mislima. Ne mogu da oprostim sebi što sam svoje misli i svoje vreme trošila a delimično i dalje trošim na pogrešne ljude...ne volim što sam dopustila da pogrešne osobe toliko utiču na mene da izgubim samu sebe. Čitav život mi prođe u preispitivanju i strahu od ponovnog osećaja odbačenosti.
Nikad neću razumeti osobe koje se ozare kada vide da vi plačete i koje uživaju da vas ponižavaju. Valjda zato što ja nisam takva i volim da usrećujem ljude.
Obožavam bas gitaru i električnu gitaru. Da mi ih je znati svirati..... kad ih čujem kao da je cijeli svijet moj.. 💗