Mislim da nikada neću naći decka koji je u sexu bolji od mog bivšeg.
Svaki Aleksandar koji mrtav 'ladan svoje ime izgovara sa akcentom na E, a ne na drugom A, nije dostojan svog imena.
Moja bivša kada je kupila svoj prvi auto rekla to je moja prva ljibav, video sam koliko je sati...
Znam da ne treba gledati na prošlost, znam da svako kad tad sebe prevaspita i da je najbolje raditi na sebi, ali mene još bole neke stvari iz detinjstva. Moji roditelji su bili stogi, nisu mi dali da izlazim nigde kad padne mrak, mrsko im je bilo da me voze kući iako smo 5 min autom od grada. Tata bi se stalno nešto drao, tako da ja nisam nikad zvala drugarice kući, niti sam izlazila. Takođe nisam ništa trenirala. Sad kad radim i čujem razgovore kolega koji su roditelji, shvatam da moji nikad nisu pomenuli reč sport. Nikad nisu pričali sa mnom o prijateljima. Sestra i ja smo stvarno bile skromne, skupljale bismo džeparac koji daju baba i deda i posle 5/6 meseci kupile pantalone, ili jaknu, patike, šta god je tad potrebno. Ali moji nikad nisu rekli "Hoćeš da ti kupim" a imali su para. Iako mi nije ljubavi manjkalo, ja ne mogu reći da sam bila nesrećna, samo shvatam da sam bila naučena na to sve i u neznanju sam bila prezadovoljna. Sad tek vidim da ništa nisam imala.
Moja mama je opsednuta društvenim mrežama. I mislim da su starije generacije generalno opsednute više od nas mlađih. Ona stalno prati ko je kome šta lajkovao, ko je ovaj ko je onaj. Ulazi u profile mojih momaka i potencionalnih (sa kojima sam bila pre 5-10 i više godina) i komentariše ako ima dete kakva mu je žena.....mene to izluđuje. Ne zanimaju me te osobe ne zanimaju me lajkovi ni ko kakav život živi. Kažem joj milion puta da mene ne zanima ništa od toga ona se naljuti i kaže neću ti više ništa govoriti ..... Pakao.
Kad izađem u saobraćaju shvatam Dragana Torbicu kad zakasni na posao.
Ako vas djevojka s kojom ste u vezi 7 mjeseci pozove kao pratnju na svadbu svoje prijateljice kojoj je ona djeveruša a ti si ju samo jednom upoznao u prolazu, tko daje pare za poklon i ostalo?
Došla sam kod dečka kući na svoj rođendan i njegov otac mi je rekao "Srećan rođendan" a ja odgovorila sa velikim kezom "hvala, i vama takođe"...
Tek sam kasnije shvatila šta sam rekla... Blam.
Imam 30 godina, još uvek nisam majka. Skoro sam čula da se bebama ne daje voda do 6 meseci, po preporukama lekara.
Šta? Zašto? Iskreno pitam zašto, ima li nekog objašnjenja naučnog zašto ne sme? Nama su naši davali vodu, pa šta nam fali? Čovek ne može bez vode a kako bebe mogu... ništa ne razumem....
Takođe protiv grčeva kod beba im odma sada daju neke lekove a ranije skuvaju vodu sa kimom i reši nam se problem grčeva. Zašto sad to ne sme...ne razumem!?