Otkad smo dobili dijete moja svekrva me mrzi. Nikad joj nisam ukazala nepoštovanje, persiram je od prvog dana, i u mnogim slučajevima sam se zauzela za njen stav čak i kada možda nije bila u pravu. I činilo se kao da sve funkcioniše kako treba. Međutim kada je beba stigla, počelo je prvo sa osuđivanjem svakog mog izbora (dojenje, načini odgajanja, pravila ponašanja u blizini bebe), a završilo je time da nam dođe u goste i pravac se hvata djeteta, dok mene ni u oči ne pogleda da me pozdravi. Osjećam se kao sredstvo koje je bilo potrebno da oni dobiju unuče. Sada kad se to ostvarilo, nema potrebe da se mene poštuje. Ne shvatite me pogrešno, ne živim ja od njene ljubavi, ali ne mogu da vjerujem da su stvarno sve svekrve iste, ili na kraju to postanu. Žena koju sam voljela i poštovala postala je razlog mojih migrena.
Čitam jedan horoskop za svoj znak - kaže predstoji mi period kad će se konačno svi nagomilani problemi razrešiti i sve doći na svoje. Čitam drugi horoskop - kaže u predstojećem periodu su osobe u mom znaku na udaru problema "zbog interkonjunkcije meseca..." I zaključim da sam glupa što uopšte čitam te horoskope.
Željela bih jako ostaviti svog supruga, ali se nažalost bojim da li ću se snaći sama sa djecom...
Ne želi da radi, ja zarađujem za djecu, navečer dođe i spava i gleda u mobitel, ponižava i govori samo ružne riječi, iako svaki dan ga čeka spremljen ručak, oprana odjeća...
Koliko se samo ljudi promjene kad kreneš da živiš sa njima...
Kada sam bio student, samo sam štedio a ono što sam i imao novca sam davao na knjige i na učenje stranog jezika. Kada sam počeo raditi, sve što sam zarađivao se svelo na preživljavanje jer sam većinu novca davao za stan koji sam uzeo bez kredita pa je mjesečna rata bila velika. Sada kada sam u srednjim tridesetim opet sam knap sa novcem jer sam kupio skoro pa novo auto i garažu. Raste znanje, rastu primanja i materijalno bogatsvo, samo što ja nemam odmora kako treba već više od 15 godina. Ali neka, doći će i to na svoje aBd.
Bili smo u vezi 7 godina, bila sam ludo zaljubljena i mislila sam da je to to, da se ne može voljeti više. Bio je šarmantan, nasmijan, dobar sa djecom.. Posle 7 godina smo se vjenčali, sledeće godine dobili dijete, posle godinu ipo još jedno. Moja djeca su predivna, živa i zdrava, hvala Bogu, ali on je neko koga ne poznajem. Postao je nervozan, drzak, o pažnji i nježnosti mogu samo da maštam, jer me i ne gleda. Lijepa sam, treniram, držim do sebe, ali me on očigledno nikad nije ni volio. Uvijek sam osuđivala prevare i užasavala se toga, ali sad kad znam kakav je život bez ljubavi i pažnje, razumijem svakoga.
Ne umem da ostvarim i održim kontakte i odnose sa ljudima. To verovatno posledica mog odrastanja. Ne znam kako uopšte imam ikakve prijatelje. Nisam pristupačna, teška sam osoba, nisam otvorena, ne privlačim pažnju i mislim da sam zbog toga svega nevidljiva za muški svet. Ranije sam ubedila sebe da sam ružna i fizički neprivlačna, ali realno nije to u pitanju. Moj karakter je, energija, šta li. Nikad nisam bila u vezi, nije naišao niko odgovarajući. Možda i puno očekujem. Ne znam kako da se prilagodim niti da li želim uopšte, a želim kvalitetnu vezu... Ne znam kako i gde da nađem nekog kome bih odgovarala i ko bi meni odgovarao...
Zamolila bih sve "pametnjakoviće" da prestanu jednom za svagda da se podsmevaju ružnim ljudima. Dovoljno nam je teško što smo takvi rođeni i što moramo mučki da se borimo da bi dobili i osnovne stvari, a kamoli nešto više. Svaka čast izuzecima, ali njih je zaista malo, a primetila sam da, kako prolazi vreme, sve ih je manje i manje. Ovaj svet je dovoljno grozan i pun loših stvari, svi imamo probleme koje moramo da rešimo i svako od nas se sa nečim bori. Mislim da je to dovoljno teško i da ne moramo da trpimo dodatni teror zbog fizičkog izgleda, koji niko od nas po rođenju nije mogao da bira. Odrasla sam i zrela osoba, prosečne inteligencije, pomirila sam se svojim izgledom i ne mora niko da me teši. Osvestite se malo i shvatite da, na primer, veliki nos ili uši niko nije samovoljno izabrao da dobije. Zavirite malo dublje, priđite malo bliže i pogledajte prvenstveno ko je kakav čovek. Na kraju krajeva, svi smo mi ljudi i hajde da ovaj svet učinimo malo boljim mestom, dok još nije kasno..
Imam dugaricu od djetinjstva, skupa smo išle u osnovnu i srednju školu. Dijelimo uglavnom mišljenje oko svih tema. Bile smo nerazdvojne i dan danas se družimo. Kako sam kroz fakultet i posao u svoj život ubacila i druge djevojke shvatila sam koliko je moja najbolja drugarica zapravo toksična osoba za mene. Iako je stvarno u liniji djevojka konstantno mora da smrša, gleda i komentariše druge ljude s fokusom na fizički izgled... Kad izađemo bude nama zabavno, ali kad dođem kući osjećam da sam puna neke negativne energije. Stvarno me to počelo umarati pa sam je počela neofirno izbjegavati .... nisam joj to u lice rekla jer mi se ne da ulaziti u rasprave.
Išla sam na par putovanja sa drugaricom i njenom sestrom. Bude nama stvarno lijepo ali svaki put kad trebamo na neko novo putovanje meni se ne ide s njima. Drugarica svaki put ugura i svoju sestru sa nama iako je to ne želim, a ne mogu to ni reći jer bi ispalo ružno, a ona nikako da skonta da njena mlađa sestra ne mora na svako naše putovanje skupa sa nama. Na kraju njih dvije skupa nešto komentarišu tajno, slikaju se i troše moje vrijeme dok ja stojim kao drvena marija pored. Na sve to, ne sjete se mene skupa pitat da li ja želim da imam neku wow sliku da se malo i oko mene potrude... To me stvarno počelo nervirati i ne mogu više. Zvale su me juče na izlet i odbila sam. Iako mi se ide jednostavno sam se oduprla da idem na mjesto na koje želim sa ekipom sa kojom NE želim. Baš me zanima da li će otići same jer obično ne idu... Ponosna sam na ovu odluku iako sam njima možda pokvarila putovanje.
Ja npr ne smijem ni slučajno prokomentirati prijateljičin veliki nos, a ona se stalno hvata moje težine. Kad sam bila mršava, stalno me spopadala s komentarima da sam kao kostur, sad kad imam nešto viška, nonstop slušam "te imaš 200 kila, te skini te kile te ovo te ono". Mrzim takve ljude koji na sebe i na svoje ne daju, a oni tebi svašta "smiju" reći.. a da njima kažeš što ih ide, prekrižili bi te.. ma gade mi se!!!