Zašto su brakovi u kojima nema djece dugotrajniji nego ovi sa djecom malo malo se razvode? U čemu je tajna?
Živim u Milanu, djevojka u Parizu. Na daljinu smo već dvije godine. Oboje stdenti. Zadnji put se vidjeli prije otprilike 4 mjeseca, ja išao u Pariz da nju vidim. Ona živi sa mamom u garsonjeri, ja u trosobnom stanu sa cimerima. Za tih 7 dana u Parizu, platim smještaja skoro 600 eura, i još šta sve ne... Ne znam iskreno koliko je ovo održivo.
Kad god šetam kroz šumu, dok se probijam puteljkom koji je zarastao u travu, koprive i razno trnje, osjećam se kao Rambo dok sklanjam sve to rukama i štapom da bih prošla. I govorim sebi "bravo, samo naprijed, još malo do prve tačke odmora." Nakon tog poduhvata, sjedam na panj da odmorim i idem dalje.
Volela bih da imam samo jednu osobu kojoj mogu iskreno reći šta želim i kako se osećam a da me ne osuđuje. Nadam se da ću to naći.
Svaki put kad me krpelj ujede, u glavi već imam lajmsku bolest i opraštam se od ljudi i života :)
Ne podnosim robot usisavač. Draže mi je omesti kuću, pa neka traje i duže, al makar neće biti buke, ovaj udara na sve strane, a ne očisti lijepo, bučno je i dugo traje.
Najjači mi je prijatelj koji stalno priča o poslu, govori kako on radiii, a do juče je radio samo tri meseca godišnje i evo sad radi 8h, vikendom je slobodan. Onda on neko prigovara jer ne radi. Šta treba ja da kažem... Radim od 18. godine, razne poslove, subotom obavezno itd. pa nikom ne se*em o tome i ne ponižavam.
Mrzim zvuk mog telefona, u 99 % me zovu za totalne gluposti!
Najbolje lažem kad kažem 'dobro sam'. Toliko sam se izvježbala da mi više ni poligraf ne bi verovao.
Svet je otišao u k., od kada su se frizeri počeli nazivati berberi i čistači automobila ditejleri.