Bila je to ljubav kakvu ovaj svijet ne viđa često. Ona je voljela mene, ja nju — onom snagom koja ruši granice i briše daljine. Sjela bi u avion i prešla 1500 kilometara samo da me vidi, isto kao što sam i ja išao njoj. Govorila je da sam joj mir, sigurnost, podrška, ljubav, romantika. Govorila je da sam čovjek njenog života, a ja sam vjerovao, jer je za mene bila žena mog života. Davao sam joj sve što čovjek može dati — pažnju, vrijeme, razumijevanje, nežnost. A ona je u tim trenucima bila najsretnija žena na svijetu, barem tako je govorila. Jedini strah koji je imala, kako je tvrdila, bio je strah da me ne izgubi. Dvije godine smo se poznavali, osam mjeseci bili u vezi, i svima je pričala o nama kao o nečemu savršenom.
Nakon poljupca na aerodromu, zagrljaja i riječi "volim te", dobio sam poruku koja sve ruši: da zaslužujem nešto drugo, da njen život ide drugim putem, da je upoznala svoj "blizanački plamen". U prevodu — drugog. I tu ostaneš sam, sa pitanjem šta je istina, šta je laž.
Kad se udaš pitaju planiraš li rađati, kada rodiš pitaju kada će drugo. Ako se slučajno odlučiš da želiš treće onda kažu jaoo pa jel to neplanirano došlo..
Tako mi nedostaje i tako mi se dopada, a nema kvaliteta, nije materijal za vezu. Nije ni ženskaroš već..odraslo dete.
Sram me fotografija koje moja majka objavljuje na društvenim mrežama.
Kada meni neko poznat premine i prođe neko vreme od smrti, ne mogu a da se ne zapitam kako oni sada izgledaju, u kom su obliku... jeste čudno i morbidno - znam - ali je jače od mene... fascinira me patologija i smrt uopšte i sve što dolazi posle nje sa našim telom... smatram da ovo nije čudno, mada držim to za sebe.
Živo me zanima koliko me ljudi upoznalo pijanu u izlascima i pomislilo da sam nespašena.
Najbolja drugarica me je ponizila pred mužem. Počela je da histeriše jer joj je on rekao da ja želim razvod, iako zna svaki detalj mog života i šta sam sve prošla u tom braku, i rekla da ona ne bi to tolerisala. Razlog njene histerisanja je, da će moje dete imati traume od razvoda. Kada sam joj rekla da mi je loše u braku odgovorila je "neće ti ništa bolje biti ni posle razvoda, kako ćeš sa finansijama..." (Inače sam zaposlena) Drsko mi je rekla da još jednom dobro razmislim o svemu i izletela iz kuće. Sad mi piše da joj nedostajem... Nedostajala je i meni moja drugarica, ne da mi da savet koji nisam tražila još manje kritiku, samo da mi kaže "biće sve dobro"...
Volim raditi i rad me čini sretnim i ispunjenim. Zna se desiti da dođem kući uvečer i samo legnem na krevet, ne prođe ni pet minuta ležanja ja sam u dubokom snu. Ne samo što zaradim dobar novac, nego me ta želja za radom stalno dovodila do raznih kompanija i plata mi je samo išla prema gore. Radim i vikendima. Nije me stid ništa raditi iako sam visoko obrazovan. Ljudi to cijene i zato imam i respekta među ljudima, djevojka me voli, prijatelji me cijene, roditelji su ponosni na mene.... Bože zdravlja i pameti pa da nastavim. PS Porodični život ne trpi, uvijek nađem vremena poslije posla da se viđam sa ljudima koje volim, bez ogovaranja i praznih priča. Volim svoj život.
Jedini osjećaj toplote, nježnosti i mekoće u mom životu je zagrljaj pokrivača.
Gade mi se sve ove plastične dekoracije za svako godišnje doba i blagdan. Što je stvarno normalano da se za svaki Božić kupuju nove dekoracije jer ste to vidjeli kod influencera koji moraju nešto da izmišljaju da bi ostali relevanti? Ne, stvarno nije normalno. Gdje skladištite svo to plastično smeće?