Devojka s kojom sam hteo da provedem ceo život me je ostavila i mesec dana kasnije se smuvala sa mojim najboljim drugom. Imao sam mnogo razloga da verujem da me je volela, ali sad više nisam siguran... Ako me jeste volela, kako joj nije glupo? Ako nije, zašto se toliko trudila oko mene?
Kako je grozno kad se posle razvoda, groznog stanja, trauma, zaljubiš u nekoga, odlepiš a znas da on nije za tebe.. Idealizuješ tu osobu, sanjaš, ne izlazi ti iz glave..a on toplo hladno..ne možemo biti zajedno, puno razlika a ja samo njega vidim.. Teško je preteško... A spasio me je da zaboravim sve loše u mom životu...i sad mi je još gore..
Ostavljam dojam vesele i nasmijane osobe u društvu i nitko ne bi vjerovao u ovo i da sam ovakav, ali ne spavam već godinu dana i boli me. Boli me kad ju vidim. Boli me kad mi se nasmije dok me pozdravlja jer ima najljepši osmijeh ikad. Boli me što moram skrivati koliko mi je stalo do nje kad stanemo popričati da ne ispadnem jadan i bez samopoštovanja. Boli me što me odje***a jer je misli da sam ju lagao, a nisam. Boli me što je tvrdoglava i teška pa mi nije dala šansu da joj kažem istinu. Boli me što bi sve učinio za nju i što znam da smo po onome što je rekla stvoreni jedno za drugo. Boli me što ju ne mogu zagrliti i poljubiti u čelo kako najviše voli. Boli me što sam toliko jadan da i dalje mislim da imam šansu kad ju pogledam u oči. Boli me što sam se uspio zaljubiti u nju kao balavac, a imam 35 godina. Boli me što ne mogu prijeći preko ovog svega i nastaviti svoj život jer nema smisla druge cure zavaravati da ona ne postoji. Boli me što i dalje vjerujem da je ona moja srodna duša.
Prošle godine sam bila u takozvanoj "situationship". Ljudi ja vama ne mogu objasniti taj nivo zbunjenosti, zaljubljenosti, ludosti. Nismo u vezi, a nismo ni samo drugari a nismo ni u kombinaciji.
Ništa konkretno ali je očigledno da se jako privlačimo. Taj nivo stresa koji sam sebi priredila ne želim više da osetim. Na kraju su obe strane ostale povređene. Totalno nepotrebno, a bilo je najbolje da smo ostali drugari jer smo se tako najbolje slagali. Naučena velika lekcija. Ukoliko se za 2 meseca ne zna na čemu smo doviđenja prijatno.
Često zahvaljujem Bogu što mi je podario da budem ambiciozna, prionljiva i vrijedna, jer da nisam takva, ne znam kako bi mi bilo sa mojim ubjeđenjem da žena uopšte ne treba da radi, nego da bude samo ženstvena domaćica...
Ništa kao dobra svađa subotom ujutru, da upropasti ceo dan i vikend. Srećni smo radnim danima kad je na poslu, pa se tamo isposvađa. Vikendi, godišnji odmori, bolovanja su haos. Ništa nije dobro što uradim, trebalo je bolje, lepše, brže i ranije. Ako ne uradim, zašto nisam. Ako uradim zašto je tako urađeno.
Ponekad me nervira kako moja svekrva pametuje za sve oko bebe. Trudna sam i normalno pratiću savete lekara. Svi kažu kako beba ne treba piti vode dok ne krene da jede kašice odnosno čvrstu hranu, ona pametuje kako je svojoj deci davala vode, dobro davala si svojoj mojoj nećeš. Zatim govori kako deca pre nisu imali alergija i da je postepeno uvođenje ishrane glupost. Mislim da nije glupost jer eto brat od moje drugarice je sa 2 godine imao jake alergijske reakcije zbog hrane i morali su dosta toga da izbace iz njegove ishrane. Hrana nekad i sad nije uopšte ista. Kad kažem da dete neću stavljati u onaj široki povoj kaže da je to opasno, a to je tako prevaziđena stvar i većina pedijatara to više uopšte ne preporučuje jer ako kukovi nisu dobri nijedan povoj sem odobrenih medicinskih pomagala neće pomoći. Em što rađam dete na leto gde su velike vrućine.
Kuckam s tipom drugarski mesecima. Bio sam uz njega po celu noć kad mu je bilo teško. Kad sam se malo slupao kolima, ništa strašno, ali sam poslao poruku samo da sam se slupao, nije me pitao ni kako sam. Kakav je to bezosećajni čovek? A ja i dalje tripujem da smo mogli da budemo dobri prijatelji.
Sa decom je predivno raditi. Zaista osetiš tu ljubav, nema ništa lepše nego kada ti dete kaže da si mu ti omiljena vaspitačica ili kada ti nešto nacrta pa ti pokloni i naravno sama ta atmosfera sa decom je lepa... ali, lično meni je jako naporno psihički. Svu energiju ti uzmu, posle posla ti treba sat vremena da dođeš sebi odnosno da povratiš energiju. Da sam mlađa ne bih to upisala. Mislim da se mnoge koleginice slažu sa mnom i zbog nekih drugih razloga kao što je mala plata. Znam da i moje koleginice dele to mišljenje, ako ne baš sve, onda većina. Tako da svim mladim devojkama koje žele da postanu vaspitačice: Srećno u svakom slučaju, možda se ti nećeš tako osećati. Svakako slušaj srce, ukoliko to baš jako želis upiši 🙂🍀
Moja mama stalno kuka kako nama ne ide prodaja (kućnih stvari koje nam ne trebaju). Stavila ja u oglas plinsku peć, po njenom nalogu. Na početku je bilo "Neću da mi preprodavci ulaze u dvorište", pa onda joj treba ta peć i tako da se nije ni prodala. Ja objavila isto nešto i jave mi se ljudi koji su dosta udaljeni po kilometrima, a mama će "to je prevara, ne javljaj im se. Neće sigurno neko čak odande da dođe i da kupi" I tako za svaku stvar vaga kakvi su kupci...