Bila sam godinu i po u vezi sa čovekom koji mi je davao lažnu nadu. Upoznali smo se preko aplikacije, izmedu nas je bilo preko 600 km. On na jugu nemačke a ja na zapadu nemačke. Bio je u procesu razvoda i tvrdio da sa bivšom suprugom nema ništa. Verovala sam mu. Kasnije sam u njegovom telefonu videla poruke s njom, ali je tvrdio da su završili svaki kontakt.
Planirali smo budućnost i pokušavali da dobijemo dete. Upoznala sam njegove, on moje.Isli na letovanje u grčku. Kada nisam ostajala trudna, otkrila sam da je on neplodan – nešto što je znao još iz prošlog braka, ali mi nikada nije rekao. Ta tajna me je najviše povredila. Mnogo je laži bilo, a ja uvek davala nove šanse. Raskinula sam prije sedmicu blokirala sam ga. Kao da je jedva čekao. Pritom moram reći da imamo 32 i 40 g.
On je ubrzo postavljao slike, dodavao ljude na društvene mreže, dok ja još ne mogu da verujem kakav je to čovek. Gledajte samo na dela, a pustite šuplje priče. Stavljate sebe uvek na prvo mesto.
Baš sam se zaljubila posle duže vremena. Mislila sam da je napokon onaj pravi. Desio mi se takav preokret za kratko vrijeme. Izlazila sam do skoro sa momkom 2 mjeseca, pričali smo o planovima da živimo zajedno i ostalo.. Imali smo neke nesuglasnice u vezi neke sitne svađe. Ali ne u početku kasnije. I u 5 dana momak je znao od sitne male rasprave ako mu ne odgovara nešto nije po njegovome. Odmah raskid. I tako ja odem naljutim se. Pa me je zvao da se mirimo. To mi je radio 7, 8 puta za dva mjeseca. I zadnja svađa je bila jača. Posvađali smo se. Otišla sam od njega.. Pogriješio je, uvrijedio me je prvi. I od tada me okrenuo nije evo 10 dana. Nema ga na mreži. Nije me zablokirao. Samo nestao. Lom u mojoj glavi. Ali ga nisam zvala.. Jasno mi je sve. Samo kad prije nestala zaljubljenost. Sa njegove strane.
Počelo je od par poruka samo kad nisam na poslu u vezi posla. Posle smo počeli raditi zajedno na projektima svesno birajući da putujemo zajedno i povremeno odemo na kafu. Nikada mi ništa nije predložio neumesno niti je bilo šta što radimo više od drugarskog ili kolegijalnog odnosa. Sada ne mogu dočekati njegovu poruku. I dalje je to pretežno u vezi posla ali nekada mi u pola 10 uveče pošalje poruku da me nešto obavesti i nakon par poruka se završi dopisivanje. Ne znam šta me je snašlo u životu jer nismo slobodni. Ako mi ja prva pošaljem nešto iste sekunde odgovori. Dogovorili smo se da idemo na doručak (našli smo razlog da častimo) i nećemo biti sami, i opet to sve izgleda drugarski. Ali ja ne prestajem misliti o njemu i mislim da mi ovo nije trebalo u životu.
Današnje žene su sposobne naći na netu hrpu gluposti i poistovjetit se time, ali kad se treba s nečim konkretnim pozabavit onda ne znaju ništa, onda su nesposobne i traže svoja prava i ravnopravnost. Žensko sam i iskreno gadi mi se ovaj feminizam koji je sve samo ne ono što bi trebao biti. Neću ni spominjati s kakvim ženama radim na poslu, bude mi neugodno jer nemaju pojma o osnovama života, ali zato znaju sve živo šta je koja zvijezda stavila na sebe i koliko koštaju gluposti.
Imam osjećaj da pucam po svakom šavu, prije malo više od mjesec dana dečku su otkrili MS, prije više od 2 tjedna moja najbolja kolegica imala je moždani. Dečko je sad na bolovanju jer mu je još i skočila neka košćica na stopalu i ne može hodati možda će na operaciju. Kolegicu sam vidjela jednom od moždanog i osjećevam se kao da sam zakazala kao prijatelj. Umorna sam radim 6 dana tjedno, nedjelja mi je slobodna, jedva da jedem, osjećam da i psihički i fizički padam.
U vezi sam sa dečkom već 8 meseci, ali me od prvog dana kad smo spavali plaši njegova mačka. Volim životinje, ali ova mačka se stvarno čudno ponaša. Uglavnom po ceo dan spava i ništa je ne interesuje, ali kad dečko i ja imamo odnos ona se odmah stvori tu i gleda nas sve vreme. Bukvalno kad pogledam ona je pored kreveta i gleda me pravo u oči u ne mrda dok ne završimo. Kad god zatvorim vrata, ona nekako uđe. Ne verujem da je to normalno ponašanje mačke, ali čak mi i je i neprijatno pred mačkom.
Moja bliska prijateljica je po financijama prosjek, ali ona toliko pati od toga da se druži s ljudima koji su iznad prosjeka i da prati njihov korak. Kad se nađe u društvu nekih malo poznatijih (tipa neki influencer, a ne neka prava zvijezda) ona će o tome pričati danima, njoj to laska. Na kraju je svi ti ljudi razočaraju ili si sama osvijesti da je kompleksiraju jer ne može pratiti njihov ritam pa se udalji. Pomislim, napokon se dozvala sebi, kad eto nje za koji mj u nekom drugom takvom društvu. Ne znam zašto si to radi.
Radim s djevojkom koja mi crpi svu moguću energiju. Duže je u firmi, ima znatno nižu razinu obrazovanja od mene i drži se visoko. Što god ona kaže svi se trebaju toga pridržavati, ali ljudi moji to njeno nema veze sa zdravim razumom. Nit nam je nadređena nit išta. Uvijek sugerira kako nešto treba biti napravljeno, pravi filozofiju oko nebitne sitnice. Neke stvari se trebaju raditi na usklađen način naravno, ali druge stvari koje ne utječu na ishod tog zadatka može svatko odraditi onako kako mu paše, ali neee. Stvarno postoje teški ljudi. Ja joj kimam glavom na sve jer njoj to zadovolji ego pa opet napravim sve isključivo kako meni paše jer neću raditi niđevezne stvari samo zato jer je ona rekla.
Razlog zašto sam svjesno tražila da se porađam na carski je jer sam u petom mjesecu trudnoće bila kod kume u gostima i tražila ona od mene da joj pogledam dole kako je nakon poroda da joj opišem. Ona nije imala hrabrosti 6 mjeseci pogledat. Kad sam pogledala noge mi se odsjekle. Malo sam uljepšala priču ali definitivno sam tad prelomila da idem na carski.
Umorna sam od ljudi i lažnog društva. Toliko su pojedini ljudi toksični da su iscrpili svu snagu iz mene, a ja dok shvatim da je netko loš za mene i da trčim za nekime, prođe izvijesno vrijeme...
Svaki put se osjećam nasamareno i izigrano kad shvatim da pojedinci već imaju planove, koji naravno ne uključuju mene... a navodno se družimo. Ne mogu više, na rubu sam i ne želim više da ikad upoznam ovakve ljude. Jer jednom kad ih upoznaš, ne možeš tako lako okrenut glavu i pobjeć od njih. Iskreno, želim da se tim ljudima ta društva raspadnu kao što se u meni sve raspada kad mi okreću leđa pred očima.