Duša me zaboli kada se potrudim da spremim ručak bratu i sebi, a on ode i kupi da jede.
Živim sa svojom bakom, i kada joj kažem da nisam gladna odmah mi daje toplomer da vidi da nisam bolesna.. :))
Umesto ''Opraštam ti Zlatiborske zore'',moj dečko je čuo: ''Opraštam ti slatki morski stvore''. To sam ispričala drugaricama, i od tad, kad god izadjemo negde, iz sveg glasa pevamo: ''Opraštam ti SLATKI MORSKI STVORE''.
Počela sam da radim na jednoj humanitarnoj akciji, i zaprepastila sam se da ljudi koji imaju toliko da ne znaju šta će sa parama ne žele da doprinesu akciji, a oni koji jedva krpe kraj sa krajem izdvoje zadnje pare da učestvuju u takvoj akciji.
Toliko sam hiperaktivna, zavisnica od adrenalina i ne drži me mesto, hranim se dobim dešavanjima oko sebe i putovanjima na festivale i svirke, da nikako ne mogu da zamislim sebe kako posle ovog fakulteta postajem ozbiljna poslovna žena. O porodičnom životu da ne govorim... za posao bi se mogao naći kompromis.
Našao ja jednog cukicu kraj puta i dovedem ga kući. Sutra ujutro krene moj mali brat (12 god) da ga dresira a to zvuči ovako; "alooo majmune donesi mi patiku".
Jedna djevojka mi je lajkovala komentar na fejsu, na ispovestima, od tad svaki dan idem na njen profil i divim se koliko je lijepa, ali neću da joj pošaljem zahtjev, da joj ne dosađujem... :)
Danas ja uzimam kokice i kažem 'Daćete mi jedne od 50'.. Čovek mi daje kokice, a ja kažem 'Koliko su?'