Ja sam saobraćajni policajac i kada tražim dokumenta nikada ne pogledam šta treba, uvek vidim samo sliku nasmejem se i kažem "U redu je, prijatno".
Kada sam prvi put otišla u solarijum i legla da se sunčam, nisam smela da ga zatvorim, pa sam se 5 minuta sunčala sa podignutim vratima.
Volio bih da mogu da vidim samog sebe ispred sebe kao što gledam svaku drugu osobu uživo a ne na ogledalu.
Jedva se nekako dogegam do grada ,dođem do trafike da kupim dopunu za telefon i ladno mi radnica reče:"Momak, pauza" i zatvori prozor!
Mislim, razumijem da je težak prelazak sa komunizma na kapitalizam ali gospođo što baš JA.!
Kad pitam curu u gradu hoće li šta popit, molim boga da kaže da neće.
Svi me gnjave što se ne udajem. Jedino moja baba koja je bila u braku 55 godina govori: kćeri, ne žuri, nikada nije kasno udati se i skočiti u bunar.
Više vode popijem u čitaonici dok učim, nego u parku na trčanju.
Kad god krenem na put, imam osećaj da sam nešto zaboravila.