Kada sam bila mala, uvek sam se igrala da mi je sin dečak na omotu za palentu. Večito sam ga ljuljala i pričala sa njim.
Ja bih sa svojim dečkom spavala svaki dan i svaku noć, ali to je nemoguće kad ne živimo sami i kad moramo da \"hvatamo priliku\".
Stalno jurim za karijerom, društvenim priznanjima, parama...nikad dosta. Pre neki dan gledam neki glupi film, gde se on rastao od devojke zbog karijere, obogatio se, i onda u snu vidi kako bi izgledao njihov život da su ostali zajedno: skromna kuća, dvoje dece, puno finansijskih problema i ljubavi. Moja žena spava. Odem do sobe, poljubim je, a ona se nasmeje, kao da je znala šta se desava, i da joj je laknulo što sam shvatio. Uzmem godišnji sutradan, j.... pare!
Na trafici kupim karticu pa se iz zezanja dopisujem sa likovima što ostavljaju brojeve na tv-u. Nemate pojma čega tu ima...
Došla sam iz grada kući, i slučajno sam promašila stepenicu i pala niz njih, a unutar kuće majka pita oca šta je to, a otac na to: Ma to grmi.
Kad kupujem odeću prednost imaju one stvari koje ne moraju da se peglaju.
Oduvek mi je bila želja da onako kul i smireno hodam ostavljajući neku eksploziju iza mene koja mi ništa ne može, baš kao u filmovima.
Kada sam bio mali, kada god bih jeo neki slatkiš nisam hteo da pijem vodu, ma koliko bio žedan da ne bih isprao sladak ukus iz usta.
Uvek sa sestrom čitam ispovesti. To je jedino vreme koje provodimo a da se ne svađamo, ili zaključavamo po sobama, ili gađamo patofnama ili udaramo se nogama.
Kolega me je neki dan obrukao pred nekim djevojkama, da ispadne važan.
Mislim da će mu onaj laksativ u kafi, prije poslovnog sastanka dobro doći...