Ja i žena smo već 4 godine u braku, zabavljamo se od moje i njene 19te godine, sada imamo 28, ja sam imao tešku ozledu na testis*ma i nije nam se dalo da upotpunimo naš život, išao sam na razne oporavke itd, izgledi su padali iz dana u dan, dok se nije desilo čudo i pronadjemo čovjeka koji mi pomogne sa njegovom terapijom i malo po malo krene na bolje, pošli smo na vantjelesnu i ona ostane u drugom stanju, izgleda da je tatin šampion na putu.
Prvi put kad me je devojka oralno zadovoljavala je toliko bolelo jer je sve kačila zubima a ja nisam imao srca da joj kažem. Kasnije čitav dan nisam mogao da vršim malu nuždu.
Ljubav svog života sam uoznala u kafani, jedino mesto za koje sam tvrdila da sve i ostane tu kada se započne!
Mojoj supruzi i meni je danas 20.-a godišnjica braka. A prije braka smo u vezi bili 11 godina i ona mi je prva i jedina žena. Svakim danom je volim sve više i nikada nisam ni pogledao drugu ili pomislio na drugu. Pišem ovo jer sam pročitao ispovest neke devojke kako želi da veruje da postoji prava ljubav i zauvek. POSTOJI!!
Gumim opasnog tipa na motoru i u kožnoj jakni, a u stvari sam nežniji od leptira.
Bivši dečko me je jednom ostavio da sedim sa njegovom babom i mamom, u kući, dok je on bio 4 sata sa društvom u kafani. Nikad se gore nisam osećala.
Sećam se dok smo još išli u osnovnu brat i ja, tata nije imao novca da nam kupi sve knjige i onda nam ih je prepisivao kada bismo pozajmili od nekog.
Šalteruša je bila ljubazna prema meni... mislim da joj se sviđam.