Na svakoj slici za licnu kartu ispadnem kao oni ljudi sa poternice
Сан од малена ми је да имам хаскија. Нисмо имали услове, нити новац за њега. И мени мој дечко јуче каже: ,,Имаћемо све што пожелимо. Знам да ти је хаски жеља, и не видим разлог да га немамо. "
Остала сам без ријечи.
Muško sam, ali obožavam da kradem maminu i sestrinu kozmetiku poput mleka za telo, šampona, tuš gelova...
Medicinska sam sestra,i nakon 12 sati teške smene,za mene je najuspešniji dan ako mi neka stara baka ili deka,stisne ruku,pogleda tužnim očima,i kaže:"Hvala ti seko."
Oduvek sam želela da naručim nešto preko top shop-a i da vratim posle 15 dana.
Kad god ja ili brat saznamo neku "tajnu" uvek se međusobno ucenjujemo za novac da ne kažemo roditeljima, a nijedan od nas svejedno ne bi rekao.
Kao mala sam jednom pobjegla od kuće, dok je baba spavala.. i posle 3 kilometra, ljudi su me pitali odakle sam, gdje sam pošla (selo) i vrate me nazad. U međuvremenu je baba digla hajku, krenuli ljudi da me traže mislili ukrao me neko. Kad me našla, dovela me kući i za kaznu vezala za banderu kao magare. Sva su mi se djeca smijala, a ja plakala kao kišna godina. Trauma iz djetinjstva.
Slucajno sam provalila dečku sifru na fejsu i pogodite koja je? -Moje ime ! Nije bilo srećnije devojke od mene u tom momentu
Ex, колико сам само пива могао купити уместо овог вереничког прстена који и дан данас није завршио тамо где је требао.
Kad sam bila mala, mrzela sam kada počne Dnevnik jer sam tada morala šutjeti.