Nedostaje mi lik sa kojim sam se muvala ali nije se ništa desilo... Razmišljam da shootujem shot ako je single moždaa da mu iskočim ali ne znam kako i šta da kažem...
Na koji način sasuti svekru i svekrvi sve u lice ??? Ne volim svađe i izbegavam maksimalno, jedino da ne bi došlo do baš baš svađe kad dođu da izađem...
Imam kolegu koji je jako nesiguran i iskompleksiran, a sve to kompenzuje materijalnim stvarima. I hajde okej to, ali ne razumem što mora da vas pecne nečim, ne razmišlja čovek da njemu brat pomaže i da živi s roditeljima, nema porodicu itd. Druge kolege imaju decu, brinu o njima, o kući itd. i normalno je da ne mogu trošiti na telefone i patike, kao taj kolega koji misli da smo svi ljubomorni, a u stvari je njemu krivo pa gleda kako i čime može da se pohvali.
Ložim se na obrijani pazuh moje devojke. Naročito me pali što ona nikad ne nosi dezodorans i uvek prirodno miriše.
Koji bih ja influencer bila kada bih svačijim očima dala da prodru u te neke posebne i intimne trenutke. To dijelimo samo mi koji smo na tome mjestu. Ne mora nitko znati koliko sam sretna i koliko uživam. Život se živi očima. Fali nam tajnovitosti. Izgubila se čarolija trenutka.
Treba mi pomoć. Dvoumim se između dva životna puta. Trenutno sam u Beogradu, imam još malo da završim fakultet, struka koja je tražena. Problem je što ne znam dal da ostanem u Beogradu i živim pod kreditima jer para za nekretninu nemam ili da se vratim u rodni grad u kojem je život za mlade mrtav ali bih mogla pored dobrog posla da razvijem turizam i da lepo živim od toga, uz to mi je cela porodica tu, bio bi porodičan biznis. Ali se plašim da će mi duša kod kuće uvenuti dok će u Beogradu biti preživljavanje... Značila bi mi iskustva ljudi koji su to prošli 👐
Da li mogu žene da mi objasne kada kažu: da zbog ponosa neće više nikad da se jave da li to znači da i dalje razmišljate o tom muškarcu stalno samo ne želite da se javite. Da li pre spavanja mislite na tu osobu? I da li možda čitate stare poruke ? Zanima me iz ženskog ugla.
Ona je moja kazna za sve što sam prije nje radio drugima.
Nikad je neću prestati voljeti niti preboljeti. To sam siguran.
Prije par mjeseci sam se prijavila na jednu virtualnu trkačku ligu koja je trajala par tjedana. Pošto je utrka virtualna medalje smo dobili poštom i na koverti je pisalo velikim slovima NE OTVARAJ! s ciljem da se otvori nakon završetka zadnjeg kola. To međutim nije spriječilo moje roditelje da raskopusaju paket i da mi ga tako ostave na noćnom ormariću u sobi. Jedva čekam da se odselim!!!!!!!
Strašno je koliko na Balkanu niko ne može prihvatiti „ne“ i kad neko postavi granice. Budete tu uz nekog i pomažete, pa vidite da vas ta osoba iskorištava i čim prestanete to da radite – ona se naljuti na vas i više vas nikad ne pozove. Ukažete prijatelju na ponašanje, njemu bude krivo i večito vas pravi ludom. Zbog svega ovoga ostanete sami i onda vam kažu kako ste vi krivi jer sigurno nešto nije u redu s vama, a ne u vašoj okolini koja je toksična. Užas, nama i sto godina terapije ne bi bilo dovoljno da se izlečimo i naučimo neke stvari.